U zabačenom selu Paočići, nedaleko od Višegrada, mještani su navikli na tišinu i oskudicu, ali i na jedno nepisano pravilo – žene se sve rjeđe odlučuju da tamo započnu život. Upravo zato je Darko Stjepanović, jedan od rijetkih mladih ljudi koji su ostali na ognjištu, odlučio da svoju sreću potraži izvan granica Srbije. Njegov put ga je odveo – pravo u Albaniju.

Odluka koja je u početku djelovala neobično, pokazala se kao pun pogodak. Jer, Darko danas kaže da nije mogao da zamisli bolju ženu od svoje izabranice, a njihova priča postala je simbol toga da ljubav zaista ne zna za granice – ni geografske, ni jezičke.

Ljubav na prvi pogled

Darko priznaje da o budućoj supruzi u početku nije znao mnogo. Ipak, čim su se sreli u Albaniji, osjetio je da je ona posebna.

"Kad sam tamo došao i vidio je, svidjeli smo se jedan drugom, razmijenili smo fotografije, ona meni, ja njoj, i tako smo se dogovorili. Drugi put smo napravili glavnu riječ, treći put kad smo se vidjeli – bila je vjeridba. Četvrti put smo dogovorili svadbu, a peti put smo je doveli… Treći put sam mogao da je dohvatim tek slučajno, u zlatari, samo sam je zagrlio. Rekoh ‘majko moja, smijem li?’ – jer su mi rekli nipošto... Ali ja je zagrlio, i mi se zavoljesmo. I stvarno jesmo, ono baš super!", priča Darko kroz osmijeh.

Njegove riječi, jednostavne i iskrene, svedoče o ljubavi koja se rodila spontano, ali čvrsto – kao da su se oduvek poznavali.

Novi početak u Paočićima

Dolazak mlade Albanke u malo selo kod Višegrada izazvao je pravo interesovanje među komšijama. U početku su mnogi gledali s nepovjerenjem – kako će se snaći, hoće li prihvatiti seoski život, običaje i porodicu. Ali, sve sumnje su ubrzo nestale.

"Vrijedna, mlada, ne može se opisati kako je dobra. Da je birana, tražena, ne bi ovakva bila nađena", pričaju komšije.

"Izađe pred svekra, ispoštuje ga, pozdravi se, zagrli ga, ode do štale, pomuze krave, ničega se ne libi, ma kao da je ovdje rođena", dodaju oduševljeno.

U selu danas svi govore da je Darko imao sreće, a mnogi kažu da je njegova supruga pravo osvježenje za zajednicu koja polako nestaje.

Ljubav bez riječi – i bez granica

Na početku braka, Darko i njegova izabranica nisu imali zajednički jezik – doslovno. Sporazumevali su se pomoću srpsko–albanskog rječnika, gestovima i pogledima. Ali, gdje ima volje, ima i razumijevanja.

Danas, mlada govori srpski, razumije običaje i u potpunosti se uklopila u život svog novog kraja. Njihova priča pokazuje da prava ljubav ne traži savršenstvo – samo strpljenje, povjerenje i iskrenost.

Mali kompromisi za veliku sreću

Darko kroz smijeh kaže da su se brzo dogovorili i oko sitnica koje mnogima zadaju muke.

"Što se tiče kompromisa, lako smo se usaglasili – kafa i cigarete su zabranjene, a rakiju je mlada odobrila, ali u malim količinama", kaže kroz osmijeh.

Njihov brak danas je stabilan, pun razumevanja i topline, a mnogi kažu da Darko i njegova supruga vraćaju vjeru u ljubav i porodicu.