U jednom porodilištu u Moskvi 1972. godine, dežurna medicinska sestra je slučajno spazila koleginicu kako sedi na krevetu u ordinaciji, nespretno naslonjena na zid. Prišla je da vidi šta se dešava i izgledao je kao da drema, dok je u rukama držala buket ruža. Medicinska sestraje protresla koleginicu za rame, pokušavajući da je probudi. Zatim se u strahu trgla, vidjevši mrlje od krvi na bijelom mantilu i dršku noža koja je virila...

U roku od pola sata, stručnjaci i detektivi iz istražne grupe bili su u punom zamahu u porodilištu. Preminula je bila 47-godišnja Marija Ljubašina, ginekolog sa dvadeset godina iskustva. Asistirala je na bezbroj porođaja, stotine srećnih roditelja joj je bilo zahvalno, a sada joj je neko cinično oduzeo život baš na poslu, stavljajući joj buket crvenih ruža u ruku. Prva teorija koja im je pala na pamet bila je očigledna: osveta za ljekarsku grešku. Ali upravo taj buket je zbunjivao detektive. Djelovalo je nelogično za osvetu. Dok su tražili bilo kakve kontroverzne slučajeve u medicinskoj praksi Marije, odlučili su da provjere i njenu porodicu., piše Alo.rs

Marija Ljubašina bila je udata za anesteziologa Nikolaja Ljubašina, koji je bio znatno stariji od nje; nisu imali djece. Svu svoju neistrošenu ljubav posvetila je tuđim bebama, brinući se o svakoj od njih. Pažljivo procijenivši situaciju, policajci su odlučili da se fokusiraju na verziju moguće osvete.

Nestao spisak zaposlenih

Za početak, detektivi su odlučili da razgovaraju sa Ljubašinim kolegama, u slučaju da neko zna da li je pokojnica imala neke loše odnose ili prijetnje. Onda je policajce čekalo iznenađenje: spisak zaposlenih u porodilištu je nestao iz kadrovske službe. Bio je tamo juče, ali danas ga više nema! Zapanjujući nedostatak nepažnje. Dok je razgovarala sa detektivima, glavna ljekarka Svetlana Kurjohina se ponašala nervozno i stalno je skretala pogled, što je privuklo njihovu pažnju. Odlučili su da je drže na oku. Ubrzo je policajac koji ju je posmatrao primjetio kako Kurjohina napušta svoju kancelariju i kreće ka toaletu. Policajac je oklijevao na vratima, ali osjetivši miris paljevine, odbacio je stid i upao u ženski toalet. Kurjohina je stajala pored lavaboa, brzo spaljujući neka dokumenta. Kada je vidjela operativca, zbunjeno se ukočila, a zatim je briznula u plač. Dokumenti su se ispostavili kao spiskovi zaposlenih i lični dosijei nekih od njih.

Tokom ispitivanja, otkriveno je da je Kurjohina ukrala spisak zaposlenih kako bi prikrila prevaru. Koristeći svoj službeni položaj, registrovala je nepostojeće ljude kao ginekologe i naplaćivala im plate. Bila je to jednostavna šema koja je glavnoj ljekarki donosila lep profit svakog mjeseca. Slušajući priznanje Svetlane Kurjohine, detektivi su smislili novu teoriju: možda je Ljubašina saznala za šeme glavne ljekarke i platila za to svojim životom? Ali ova teorija je odmah odbačena, jer je u vrijeme Ljubašinine smrti glavna ljekarka prisustvovala simpozijumu u Lenjingradu i vratila se na posao tek sljedećeg dana, nakon što je dobila prijavu o zločinu. Ova informacija je provjerena i potvrđena. Svetlana Kurjohina je pritvorena i optužena, ali samo za prevaru i pronevjeru javnih sredstava, a detektivi su nastavili istragu.

Cijenjena i voljena doktorka

Intervjuisali su cjelokupno osoblje porodilišta i nisu dobili nikakve informacije. Svi su tvrdili da je Mariju Ljubašinu poštovali i kolege i pacijenti. Istraga je došla do ćorsokaka. Onda je izvjesni Arkadij Pavlov kontaktirao policiju. Ljubašina je nekoliko dana ranije pomagala njegovoj ženi na porođaju, i saznavši za smrt babice, mladi roditelji su bili šokirani, a Pavlov se nečega sjetio. Kada je njegova žena rodila sina, napravio je plakat sa čestitkama i popeo se na krov kotlarnice pored porodilišta.

Nažalost, pogriješio je, a soba njegove žene bila je malo dalje, ali je nenamjerno vidio kako se dvoje ljudi u bijelim mantilima svađaju ispred prozora jedne od kancelarija. Muškarac i žena, a žena je veoma ličila na Mariju Ljubašinu... Detektivi su ovo svjedočenje shvatili ozbiljno. Muškarac u bijelom mantilu? U porodilištu nije bilo toliko muškaraca, samo trojica - neurolog, pedijatar i anesteziolog (muž pokojnice).

Detektivi su odlučili da sprovedu tajnu identifikaciju. Pozvali su muške ljekare u ordinaciju pod izmišljenim izgovorom i procjenjivali reakciju svjedoka Arkadija Pavlova, koji se suočio sa teškim zadatkom da pokuša da identifikuje čovjeka koga je video na prozoru, posebno otpozadi.

Međutim, Pavlov je odmahnuo glavom kada je ugledao sva tri muškarca iz osoblja porodilišta. U tom trenutku, visok, mladić u bijelom mantilu ušao je u ordinaciju, otkrivši da je to Nikita Avdejev, radnik. Pavlov je odmah reagovao: „To je on! Ovo je bilo neočekivano! Kakve veze ima osamnaestogodišnjak sa Marijom?!“ Sam Avdejev je negirao identitet i tvrdio da je zamijenjen sa nekim drugim. Identifikacija od strane svjedoka koji je video Avdejeva iz daljine i kroz prozor teško da je bila konačan dokaz njegove krivice, ali je bila dovoljna da dobije dozvolu za pretres Avdejevljeve kuće.

Pronađeni dokazi promijenili tok istrage

Mladi radnik je imao svoju sobu u komunalnom stanu. Detektive je iznenadila ne samo ta činjenica, već i izuzetno skroman namještaj i gotovo potpuni nedostatak garderobe kod mladića. S druge strane, ne zarađuje mnogo... Iako je soba bila gotovo prazna, pretraga je ipak bila uspješna – ispod jastuka su pronašli fotografiju žene sa bebom. Žena je lako prepoznata kao Marija Ljubašina, samo što je ovde izgledala znatno mlađe! Detektivi su već shvatili opštu sliku, ali je bilo potrebno da ispitaju samog Avdejeva i dobiju dodatne detalje.

Istina, mladić se opirao hapšenju, ali je ipak uhvaćen. Nije više imao mogućnosti da poriče, prizano je da je sin Marije i Nikolaja Ljubašina! Rođen je sa teškom srčanom manom, a roditelji su ga poslali u sirotište, gdje je, zahvaljujući ljekarima, prevazišao bolest i izrastao u snažnog mladića. Tamo mu je dato ime Nikita Avdejev. Sada je jasno kako je mladić dobio svoju sobu u komunalnom stanu – država mu ju je dodijelila jer je bio iz sirotišta.

Želja za osvetom jača od svega

Ali tokom svih godina provedenih u sirotištu, Nikita je sanjao o jednom: da pronađe roditelje i osveti se. Čak i kao tinejdžer, uspio je lukavo da sazna njihova imena, zanimanja i adrese. Dok je napuštao sirotište, već je znao kako da se osveti. Našao je posao u porodilištu gdje su Ljubašinovi radili. Vremenom se prebacio u kuhinju i dobio je priliku da se pojavljuje u porodilištu, donoseći ručkove i večere pacijentima. Tamo je upoznao Mariju Ljubašinu i ubrzo joj rekao da je on njen sin. Onaj koga je napustila. Ona mu nije vjerovala.

Izbila je svađa između njih, kojoj je Arkadij Pavlov bio svjedok. Sada je Nikita bio uvjeren da je u pravu. Kupio je buket ruža i smjestio se u hodniku, prerušen u mladog oca koji čeka da vidi svoju ženu. Na taj način nije privlačio pažnju osoblja. Napao je Ljubašinu iz zasjede, naneo joj je smrtonosne provrede nožem uz riječi: „Mama, ovo je za sve!“ Nakon čega ju je pažljivo postavio na klupu pored zida...

Tokom ispitivanja, Nikita je otvoreno rekao istražiteljima da nikada nije oprostio roditeljima i da žali samo za jednom stvari: što nije imao vremena da se osveti ocu. Osuđen je na 15 godina zatvora, ali je tokom služenja kazne preminuo zbog bolesti srca.

(alo.rs)