Jedno od takvih mjesta je i Crkva Blažene Djevice Marije, koja se nalazi na ulazu u Nacionalni park Kozara.

Mještani ovu građevinu znaju kao „Mehmedova crkva“, i to po legendi koja govori o tragičnoj ljubavi Marije i Mehmeda.

O nastanku crkve nema puno pisanih tragova. Uprkos tome, ova građevina već dugo privlači pažnju – ne samo kao religijski objekat, nego i kao mjesto s pričom, emotivnim nabojem i mistikom koja spaja prošlost i sadašnjost.

Zabranjena ljubav

Dobro poznata činjenica je da je 1882. godine Prijedor bio pogođen velikim požarom u kojem je izgorjelo više od 400 objekata. Kako bi pomogao obnovi i ponovnom razvoju ovog kraja, tadašnji austrijski preduzetnik, Karl Šmucer, pokreće pilanu u blizini Kozaraca. Posao u pilani ubrzo je pronašao Mehmed Kulašić, talentovan harmonikaš i pjevač.

Nedugo nakon otvaranja pilane, na ove prostore stiže i Šmucerova prelijepa kćerka Mariju.

Sudbina je umiješala prste, te se Marija zaljubila u Mehmeda. Priča se da je u toj tajnoj ljubavi ostala i trudna. Ipak, njihova ljubav nije uspjela da se izbori sa preprekama.

S jedne strane, kako bi se sakrila sramota, ali i smanjio pritisak, Mariju su vratili u Austriju, a Mehmed je "kažnjen" i primoran da obavlja najteže poslove.

Pronađeno tijelo bebe

Iz ljubavi Marije i Muhameda rođena je beba. Šta se tačno desilo, nije poznato, ali kaže se da je pronađena zakopana, umotana u novine, što je izazvalo veliku sramotu i dodatno uzburkalo lokalne duhove.

Kako bi ublažio sramotu i iole smanjio grijeg, Šmucer gradi kapelu, a zatim i crkvu, posvećenu Blaženoj Djevici Mariji. U narodu je ova crkva dobila ime „Mehmedova crkva“, pod kojim je danas gotovo pa svi znaju..

Šta kaže istorija?

Arheolog i hroničar, najbolji poznavalac prilika u Prijedoru, Milenko Radivojac naglašava da priča o Mariji i Muhamedu leži “na rubu istine i legende”.

Kako navodi, ova priča je plasirana tokom osamdesetih godina prošlog vijeka, nakon što je crkva donekle i zaboravljena. Samo malo je trebalo da legenda ovog kraja opet oživi i da emotivna priča vezana za ovo mjesti ponovo počne da okuplja brojne posjetioce.

Iako srušena u prethodnom ratu, ova crkva je potpuno obnovljena i otvorena za posjetioce 2011. godine, a sve uz pomoć mještana svih nacionalnosti prijedorskog kraja, koji su se zajedno okupili oko simbola zajedništva i ljubav, koje je u Kozarac vratila nesretna ljubavna priča Marije i Mehmeda.

Tako je priča o velikoj ljubavi nastavljena je u obnovljenoj crkvi.

Prilikom obnove vraćen je stari krst na toranj, na kome stoji godina “1903” — što aludira na originalni datum gradnje.

Zahvaljujući obnovi, crkva danas služi ne samo kao vjerski objekat, nego i kao simbol zajedništva.

Rituali, simbolika, značenje

Ova crkva je u posljednje vrijeme i  mjesto hodočašća, posebno 8. septembra, na Malu Gospojinu, kada mnogi dolaze da se mole i posjete „brdo ljubavi“.

Mladi parovi iz svih krajeva bivše Jugoslavije česti su gosti, smatrajući ovo mjesto romantičnim, mističnim i emotivno snažnim.

Kažu mještani da nije rijetkost da se na takozvanom „brdu ljubavi“ (uz crkvu) ljudi hodočaste na koljenima, moleći za nesrećne ljubavi.