Bard našeg glumišta, Danilo Lazović, preminuo je 2006. godine u 54. godini života, ostavivši iza sebe bogatu filmsku i pozorišnu karijeru, ali i četvoro djece, kojima je bio ne samo otac, već i inspiracija i podrška u životu. Njegova porodica i danas čuva uspomenu na velikog glumca, uprkos tome što je javnost rijetko imala priliku da ih upozna.
Porodica i djeca
Danilo i njegova supruga Branka podigli su četvoro djece, koja su izabrala različite životne puteve. Najstarija ćerka Jelena postala je farmaceut, Milena je završila psihologiju, dok je njihov sin Vuk izrastao u poznatog rukometaša. Najmlađi, Miloš, zajedno sa majkom Brankom vodio je prodavnicu mješovite robe na Avali. Iako su Branka i Vuk povremeno viđeni na javnim događajima, ćerke Jelena i Milena ostale su gotovo nepoznate široj javnosti, čuvajući svoju privatnost.
Jedan od rijetkih trenutaka kada je porodica Lazović bila u potpunosti zajedno zabilježen je na pribojskom festivalu, gde su posetioci mogli da vide njihovu bliskost i ljubav, ali i da primijete da su kćerke naslijedile plemenitost i dobrotu oca, dok im je majka Branka prenijela prirodnu eleganciju i ljepotu.
Jelena, najstarija, jednom je prilikom izjavila:
„Mislim da je preseljenje sa centra Beograda na Avalu bila jedna od najboljih odluka mog tate. Umjesto da rastemo čekajući lift, imali smo priliku da uživamo u prirodi i zdravom djetinjstvu.“
Ljubavna priča Danila i Branke
Priča o upoznavanju Danila i Branke zvuči kao iz filmskog scenarija. Oni su se sreli 1976. godine na Zlataru, gdje je Danilo sa svojom glumačkom klasom učestvovao na smotri govoreći stihove, dok je Branka, tada sa Cetinja, nastupala u folklornom programu. Jelena se sjeća:
„Danilo je sjedio u bašti hotela i primijetio je djevojke koje su tek stigle iz autobusa. Obratio se Nadi Blam: ‘Je l` vidiš onu djevojku? To će mi biti žena’. I tako su se upoznali.“
Njihova veza je ubrzo prerasla u brak i porodicu, a Danilo je bio poznat po tome što je pored uspješne karijere uvijek pronalazio vrijeme za djecu i suprugu.
Iako je javnost često zamišljala Danila kao čovjeka koji voli kafanu i društvo, oni koji su ga poznavali znali su da je u stvari bio izuzetno porodičan. Posvećen supruzi i djeci, uvijek je nastojao da svojoj porodici obezbijedi najbolje moguće uslove za život. Upravo zato su se preselili na Avalu, dalje od gradske vreve, kako bi djeca odrastala u zdravoj i mirnoj sredini.
Nije volio kafanu
Kad je društvenim mrežama ponovo krenula da kruži slika "Kafane kod besmrtnih", bilo je onih koji su se zapitali zašto tu nije bilo mjesta i za Danila Lazovića, koji je takođe "bio poznat glumac i boem".
Ta slika možda je izgrađena ulogama koje je Lazović nosio, ali njegovi prijatelji i saradnici tvrde da je istina ipak drugačija - ovaj glumac zapravo nije bio ljubitelj čašice i kafanske atmosfere. Za razliku od brojnih svojih kolega, Lazović je rijetko sjedio u pozorišnim bifeima, govoreći da nema vremena da se bavi beogradskim zabavama i klubovima.
- On nije volio kafane, a obožavao je da se šali. Imao je vrlo specifičan smisao za humor i dobru dušu - rekao je jednom prilikom za njega reditelj Siniša Pavić.
Lazović je bio porodični čovjek i volio je prirodu. Sa suprugom Brankom ima četvoro djece, a kako bi im obezbijedio bolje uslove za odrastanje, iz centra grada su se preselili na Avalu, daleko od gradske vreve, gdje je Danilo uživao u obavezama oko domaćinstva. I to dok je bio u vrhuncu popularnosti.
Danilo Lazović bio je glumac velikog talenta, ali i čovjek velike duše, koji je umio da balansira između javnog života i privatnog svijeta. Njegova porodica i danas čuva njegove vrijednosti – posvećenost, plemenitost i ljubav, dok njegova djela nastavljaju da inspirišu nove generacije ljubitelja pozorišta i filma.
Karijera i najpoznatije uloge
Danilo Lazović bio je glumac širokog spektra – od ozbiljnih drama do humorističkih i porodičnih serija. Publika ga najviše pamti po ulogama Šćepana Šćekića u seriji „Srećni ljudi“ i Čerčila u „Porodičnom blagu“, dok je svojim nastupom u „Boljem životu“ i „Stižu dolarima“ dodatno učvrstio reputaciju pouzdanog i talentovanog glumca. Njegova sposobnost da istovremeno izazove smijeh i suosjećanje gledalaca činila ga je jedinstvenim u domaćoj kinematografiji.
Porodični život i vrijednosti
Privatni život Danila Lazovića bio je miran i porodičan. Bio je posvećen supruzi i četvoro djece, a pored glume, njegova najveća strast bila je da obezbijedi djeci sigurno i stabilno djetinjstvo.
Smrt i sjećanje
Nažalost, Danilo Lazović preminuo je 25. marta 2006. godine u 55. godini, od infarkta dok je snimao seriju „Stižu dolari“. Njegova smrt zatekla je kolege i fanove, ali porodica je dostojanstveno sačuvala sjećanje na njega. Na sahrani, po želji porodice, niko nije držao govor, već je preko razglasa pušten Lazovićev monolog iz poeme svetog Nikolaja Velimirovića „Kosovski zavet cara Lazara“. Sahranjen je na Topčiderskom groblju, a sjećanje na njegov talenat i karakter i dalje živi u domovima onih koji su ga voljeli i pratili njegovu karijeru.