Njihova priča počela je šokom - kada je Piter imao samo deset nedjelja, otac ga je oteo iz majčinog naručja kroz prozor voza na stanici Preston. Majka, u nevjerici i potpunom očaju, nikada ga više nije vidjela. Dječak je odrastao u hraniteljskoj porodici, daleko od svog starijeg brata, ne znajući ništa o svom porijeklu.

Trevor je tada imao tek dvije godine. Odrastao je u drugom svijetu, ne sluteći da negde postoji brat koji ga traži. Piter je prvi put čuo da ima brata tek sa sedam godina - i od tada nije prestao da traži.

- Trevor mi je u mislima više od 50 godina, rekao je danas 58-godišnji Piter, koji je postao slikar, otac dvije kćerke i deda četvoro unučadi.

Poslije pola vijeka potrage, obratio se ekipi emisije Long Lost Family, britanskog programa koji okuplja porodice razdvojene godinama. Istražitelji su uspjeli da pronađu Trevora, danas 61-godišnjeg stolara, koji je saznao da mu je majka, prije smrti 2008. godine, ponavljala:

- Pronađite ga. Tražite ga.

Kada su mu javili da je brat pronađen, Piter je briznuo u plač. A trenutak susreta, održan simbolično, baš na majčin rođendan, bio je sve ono što su čekali pola vijeka.

- Zagrliću ga i neću ga pustiti. Posjećivaću ga koliko god mogu - gore, dolje, nije važno, rekao je kroz suze.

Njihov susret nije samo priča o izgubljenom djetinjstvu - već o istrajnosti, vjeri i ljubavi koja je preživjela sve granice. Pola vijeka tišine završilo se jednim zagrljajem koji je pokazao da vrijeme može da rani, ali ne i da uništi ono što je krv spojila.

(Ona.rs)