U početku se pretpostavljalo da je ubijena i vjerovalo se da je bila meta serijskog ubice Leonarda Džona Frejzera, koji je i optužen za njeno ubistvo kada je sam priznao da ju je ubio dok su ga detektivi tajno snimali u zatvoru. Međutim, ispostavilo se da je tinejdžerka zapravo pobjegla od kuće da bi bila sa svojim tada 22-godišnjim dečkom, mljekarom Skotom Blekom. Slučaj nestale osobe koštao je procijenjenih 400.000 dolara.

Potraga je počela dvije godine nakon njenog nestanka, a policija je u to vrijeme tražila i nekoliko nestalih žena u tom području – osumnjičenih žrtava serijskog ubice. Njena porodica bila je toliko uvjerena da je mrtva da su održali komemoraciju za Rajanovu na njen 17. rođendan. Zatim je policija u aprilu 2003. godine dobila anonimnu dojavu da je živa. Nataša – tada 18-godišnjakinja – pronađena je kako se skrivala u ormaru u kući Bleka, koji je tada imao 26 godina. Kasnije je otkriveno da se skrivala u toj kući skoro pet godina. Njena koža bila je neprirodno bijela, prema tadašnjim izvještajima Gardijana, a napolju je bila samo šest puta za četiri godine.

U razgovoru za emisiju „60 minuta“ iste godine, Rajanova je otkrila da je rijetko napuštala imanje i to samo pod okriljem mraka kako bi otišla na plažu. Ona i njen dečko selili su se nekoliko puta, a posljednji dom bio je samo nekoliko kilometara od njene porodične kuće. Kuća je uvijek imala spuštene teške zavjese. Umjesto školovanja, Rajanova je naučila da šije i vježbala njemački jezik na internetu.

„Veoma sam uzbuđena što više ne moram da se krijem. Osjećam se slobodno“, rekla je tada. „Kada sam nestala, samo sam se osjećala ljuto na sve. Nisam željela da budem u školi, nisam željela da budem kod kuće. Nisam željela da budem tamo u tom životu.“

Ispričala je i koliko joj je bilo teško da prekine kontakt sa porodicom. Objasnila je da je mnogo puta pokušala da ih pozove, ali nije mogla da izgovori riječi. „Jednostavno nisam imala hrabrosti“, rekla je. Ćutala je, kaže, jer se plašila posljedica. „Mislila sam da ću biti poslata u zatvor – bila bih poslata daleko – ili u zatvor ili na neko loše mjesto. Zaslužujem strogu kaznu za ono što sam uradila.“

Mediji su se sručili na gradić u centralnom Kvinslendu nakon vijesti da je Rajanova pronađena, a njena priča privukla je pažnju i međunarodnih medija.

Blek je 2005. godine osuđen na godinu dana zatvora zbog laganja policiji o Rajaninom nestanku. U to vrijeme Nataša je bila 21-godišnja majka njegovog jednogodišnjeg sina. Izjava pod zakletvom Bleka predstavljena je na suđenju serijskom ubici Leonardu Frejzeru. U njoj je tvrdio da nije vidio niti čuo svoju djevojku otkako je nestala.

Frejzer – dijagnostikovani psihopata – služio je doživotnu kaznu bez prava na uslovni otpust za ubistvo dvije žene, devetogodišnje učenice iz Rokhemptona i za ubistvo iz nehata druge žene.

Godinu dana kasnije, Rajanova je kažnjena sa 1.000 dolara i proglašena krivom za izazivanje lažne policijske istrage.

Godine 2008, par se vjenčao, a Rajanova je za Woman’s Day izjavila: „Muka mi je od toga da me zovu Nataša Rajan – ‘djevojka iz ormara’. Pravila sam greške i žao mi je što sam povrijedila svoju porodicu, ali sada želim da započnem novi život.“

Nataša je nastavila da studira za medicinsku sestru i radila je kao radiološka sestra, a onda je u 40. godini pronađena mrtva. Za njenu smrt se smatra da nije bila pod sumnjivim okolnostima.

Njen suprug, Skot Blek, obavijestio je vlasti nakon što je majka četvoro djece nestala preko noći iz svog doma u Rokhemptonu, a zatim je njeno tijelo pronađeno na golf terenu u tom gradu.

Za mnoge Australijance, Nataša Rajan bila je poznata kao „djevojka u ormaru“, ali za njenu porodicu i zajednicu centralnog Kvinslenda, ona je bila posvećena medicinska sestra, kćerka, majka četvoro djece i prijateljica, piše Stil.