Nestala je i o njoj se ništa nije znalo gotovo pola vijeka. Koristeći DNK i genetsku genealogiju, istraživači su identifikovali njene posmrtne ostatke pronađene u zapadnom Oregonu.
Mlada Marion koja je nestala prije 49 godina posljednji put je viđena 1974. godine u tržnom centru u Tigardu. Dvije godine kasnije oko 110 kilometara jugoistočno od mjesta gde je Marion posljednji put viđena pronađen je skelet. Policija je pokušavala da otkrije da li on pripada nestaloj mladoj ženi, majci dvije djevojčice. Uzalud. Tek 49 godina kasnije, zahvaljujući DNK bazi, pronađeni su njeni rođaci. Crne slutnje su se obistinile: Marion je ubijena. Za sada nije poznato ko je počinio zločin.
Iako su istražitelji, a kasnije i genealozi, pokušavali da otkriju kome pripadaju posmrtni ostaci, tek u aprilu 2025. došlo je do razrješenja slučaja. Neko je postavio svoj genetski profil u bazu podataka DNK Family Tree, što je omogućilo genealozima da dublje prouče porodično stablo neidentifikovane žene. U junu su posmrtni ostaci pozitivno identifikovani - bila je to Marion Vineta Nagl Mekvorter.
Prema policiji države Oregon, kancelarija šerifa okruga Lin radi na utvrđivanju uzroka njene smrti. Istražitelji su imali samo skeletne ostatke i odjeću koju su pronašli tokom rada na slučaju.
Oregonska policija saopštila je da je lovac na mahovinu pronašao posmrtne ostatke u julu 1976. godine. Lovac na mahovinu je prvo pronašao lobanju s nekoliko zuba i obavijestio policiju. Zatim je odveo istražitelje na mjesto događaja, gde su pronašli više skeletnih ostataka, klompe, izlizani kožni kaput s resama, kožni pojas sa perlicama u indijanskom stilu, dva metalna prstena i par pohabanih Levi's farmerki.
Istražitelji su zadržali predmete kao dokaz. Skeletne ostatke su pregledali patolog i zubar, ali zbog ograničenog broja pronađenih posmrtnih ostataka, rezultati pregleda nisu bili mogli da obezbijede potrebne informacije.
Policija države Oregon saopštila je da je 2010. godine, 34 godine nakon što su posmrtni ostaci pronađeni, Muzej prirodne i kulturne istorije Oregona završio antropološki izveštaj nakon pregleda posmrtnih ostataka. Biološki profil pružio je istražiteljima demografske informacije o osobi, uz napomenu da je vjerovatno bila bjelkinja mlađa od 35 godina kada je umrla. Ipak, i tada je ostala neidentifikovana.
Za nju je kreiran profil u Nacionalnom sistemu za nestale i neidentifikovane osobe (NamUs), a istražitelji su takođe proverili njen DNK putem Kombinovanog sistema indeksa DNK (CODIS), koji omogućava saveznim, državnim i lokalnim laboratorijama da elektronsko upoređuju DNK profile. Ipak, i to je bilo bezuspješno.
Tokom protekle dvije decenije, istraga je obuhvatila izradu potencijalnog forenzičkog prikaza lica pokojnika na osnovu kranijalnih karakteristika, kao i izradu glinenog modela s različitim frizurama i bojama koje je žrtva možda nosila kako bi se stvorila slika koju bi ljudi koji su je poznavali mogli da prepoznaju. Obezbijeđen je i novac kako bi bio napravljen izveštaj o DNK snimku, koji koristi genetski materijal za određivanje boje očiju, boje kose, tona kože i porekla, predviđajući da je žena kojoj su pripadali ostaci bila evropskog ili autohtonog severnoameričkog porekla, da je imala svijetlu kožu, smeđe oči i smeđu kosu.
Iznenadni dokaz i put do sestre
U aprilu 2025. godine, neko je postavio svoj genetski profil u bazu podataka DNK porodičnog stabla, što je omogućilo istražiteljima da detaljnije prouče porodično stablo neidentifikovane žene. Forenzičari su pratili genetske tragove i zaključili da je Marion Vineta Nagl Mekvorter vjerovatno ta neidentifikovana žena.
Nakon toga su uspjeli da se povežu sa njenom sestrom, koja im je dala oralni bris za poređenje DNK. U junu su genetski dokazi potvrdili da posmrtni ostaci pripadaju Marion.
Prema riječima njene sestre Valeri Nagl i policije, Marion je rođena 7. januara 1953. godine. Njena porodica je za Oregon Live rekla da je najstarije od petoro djece. Bježala je od nasilne veze kada je nestala, rekla je njena sestra za Oregon Live.
Kobni poziv
Godine 1974. krenula je auto-stopom iz Kalifornije. Planirala je da putuje u Sijetl, a u nekom trenutku i na Aljasku. Dana 26. oktobra 1974. zaustavila se u Tigardu, gdje je iz govornice blizu tržnog centra pozvala tetku da je pokupi. Ali, tetka je bila previše zauzeta da dođe po nju. Posljednje što joj je sestričina rekla bilo je da joj je muškarac u bijelom kamionetu ponudio prevoz.
Njena sestra nije bila sigurna da li su njihovi roditelji ikada podneli prijavu o nestaloj osobi, ali je rekla da porodica nije imala pojma gdje da je traži.
Marion je imala dvije ćerke. Jednu je dala na usvajanje kad je imala 16 godina, a drugu je ostavila bivšem mužu. Sestra pretpostavlja da je Marion planirala da ode na Aljasku kako bi se zaposlila, jer je njihov djed tamo živio u vrijeme kad je Marion nestala.
„Cijeli život sam tragala za njom i vjerovala sam da ću je pronaći", ispričala je Valeri za lokalne medije. Sada u njoj gori plamičak nade da će i osoba koja je ubila Mariot odgovarati za počinjeni zločin. Pretpostavke postoje, ali ne i dokazi.
(USA Today)