Za Elizabet, brižnu baku koja je godinama unucima posvećivala svaki trenutak svog vremena, porodična ljubav je bila smisao života. A onda je, u samo jednom vikendu, sve to palo u vodu — i ostavilo je da se pita da li je porodica uopšte vrijedna truda ako vas izda na ovakav način.

Elizabet je godinama čuvala svoje unuke — osmogodišnju Alis i jedanaestogodišnjeg Džejka — i uvijek se trudila da njihovo djetinjstvo bude toplo, veselo i sigurno. Iako nikada nije imala najbolji odnos sa snajom, uvijek je nalazila snage da pređe preko razmirica, jer su djeca za nju bila najvažnija.

Ali posljednji vikend koji su proveli kod nje potpuno je promijenio njen pogled na njih.

Dok je skupljala njihove igračke po kući, Elizabet je čula razgovor koji joj je slomio srce. Njena snaja ih je zvala i, ne znajući da baka čuje, instruisala djecu da je ignorišu kad god ih nešto zamoli — i da namjerno ne slušaju nijedno njeno pravilo.

"Sjedila sam na podu, vadila lutku ispod kreveta, i odjednom čula kako ih uči da mi se rugaju. Srce mi je stalo", napisala je ona.

Ta spoznaja da ih je snaja okrenula protiv nje — djecu koju je toliko voljela — bila je neizdrživa.
Kada ih je suočila sa onim što je čula, unuci su joj samo rekli da joj "vraćaju milo za drago" jer, navodno, ona nikada ne sluša njihovu mamu. U tom trenutku, Elizabet je osjetila kako se u njoj stvara nešto što nikad ranije nije: gorčina.

Spakovala im je stvari i pozvala snaju da dođe po njih. Odlučila je da ih više ne pušta da prespavaju kod nje, barem dok se ne promijeni odnos pun nepoštovanja koji dolazi iz njihove kuće.
Sin joj je kasnije rekao da je "mogla to da riješi elegantnije", ali Elizabet vjeruje da mu nedostaje razumijevanja za bol koji osjeća.

"Dala sam im sve, a sada imam osjećaj da me gledaju kao neprijatelja. Ne znam da li ikada više mogu da ih gledam istim očima", priznaje.


Postavljanje granica, koliko god bilo bolno, često je jedini način da se zaštiti sopstveni mir i mentalno zdravlje. U ovakvim situacijama važno je objasniti sinu šta se dogodilo, kako bi shvatio da nije riječ o kazni, već o nužnoj zaštiti.
"Tako mi je drago što ste otkrili izdaju. I meni su unuci 'prerasli' mene, osjećala sam se izgubljeno... pridružila sam se jednoj grupi za starije i to je bila najbolja odluka ikad. Više ne dopuštam da budem na njihovoj milosti.";

"Tvoj sin i njegova žena griješe. Prekini kontakt dok se ne promijene.";


"Odluku o prekidu kontakta je donijela na osnovu djelićka razgovora koji je načula. Možda je sve bilo šala. Mora da razgovara sa sinom prije nego što krene u 'rat'."

(Ona.rs)