Ona je otvorila dušu i ispričala nevjerovatnu priču o svom iskustvu bliske smrti i trenutku kada je, nakon pada sa litice visokе oko 18 metara, shvatila da smrt zapravo ne postoji.
Te kobne jutro probudila se, kako kaže, s "čudnim osjećajem u stomaku", ali ga je zanemarila i krenula na solo avanturu. Na kraju staze naišla je na vodopad koji je presušio. Kako je već ranije penjala uz njega, odlučila je da se ovog puta spusti niz liticu. Međutim, ubrzo se našla u nevolji.
„Pokušavala sam da nađem izlaz, ali nisam imala kuda. U jednom trenutku sam ugledala kamen ispod noge, prekriven mahovinom. Odlučila sam da rizikujem i zakoračim na njega. To je bila posljednja stvar koje se sjećam – kamen je bio klizav i samo sam pala“, prisjeća se Erika.
Pala je čak 18 metara pravo na stene. Slomila je rebra, karlicu, ruke, kičmu, pluća su joj bila probušena, a disanje gotovo nemoguće. Iako je nekoliko puta gubila svijest, uspjela je da pozove hitnu pomoć prije nego što je ponovo pala u nesvijest. Na litici je provela nevjerovatnih sedam sati prije nego što su je pronašli spasioci.
„Shvatila sam da smrt ne postoji“
U tom periodu, Erika kaže da je doživjela iskustvo koje joj je zauvijek promijenilo život.
„Sjećam se kako sam odvojila svijest od tijela i gledala sebe odozgo. Shvatila sam da nisam to tijelo, da postoji dio mene koji ne umire. Možete ga zvati duša, svijest ili duh, ali to iskustvo mi je pokazalo da postoji nešto mnogo veće od fizičkog svijeta“, ispričala je ona za The Other Side NDE na Jutjubu.
Kako kaže, u tim trenucima pred očima joj je prošao cijeli život, poput filma. Vidjela je ne samo svoja dobra djela, već i trenutke kada je nesvjesno povređivala druge ljude. Naučila je, dodaje, i šta zaista znače karma i „uzrok i posljedica“.
Svjetlost, mir i ljubav
Erika je zatim opisala i trenutak koji zove „iskustvom bijele svjetlosti“.
„To je bila neopisiva količina ljubavi i mira. Shvatila sam da su svaka ćelija i svaki atom stvoreni od iste energije, da smo svi povezani i da u suštini činimo jedno“, rekla je ona.
Spasioci su je na kraju pronašli zahvaljujući vatrogascu koji je, kako se kasnije ispostavilo, imao „intuiciju“ gde bi mogla da bude. Nakon što su je prebacili čamcem, Erika je provela mjesec dana u bolnici, još mjesec dana na rehabilitaciji, a potom i šest mjeseci u krevetu i invalidskim kolicima.
Ipak, uprkos tragediji, ona kaže da joj je to iskustvo otvorilo srce, donelo saosećanje za ljudsku patnju i pomoglo joj da pronađe dublji smisao života.
„Sada znam da naš pravi cilj nije ono što mislimo da jeste. Ima nešto veće, i to je vredno traženja“, poručila je Erika.
(Ona.rs/Mirror)