Francuski pisac, esejista i dramski pisac Alber Kami bio je književna ikona svoje generacije. Njegova opsesija filozofskim pitanjima o smislu života i potragom za pravim vrijednostima donijela mu je kultni status među čitaocima i Nobelovu nagradu za književnost u 44. godini.

Njegova prva objavljena djela bila su „Pogrešna i prava strana“ 1937. i „Svadbena gozba“ 1939. godine — zbirka eseja koji istražuju smisao života, njegove radosti i njegovu uzaludnost. Stil pisanja Albera Kamija označio je raskid s tradicionalnim buržoaskim romanom. Bio je manje zainteresovan za psihološku analizu, a više za filozofska pitanja.

Kami je razvio ideju apsurdizma, koja je bila tema za veći dio njegovih ranih djela. Apsurd je jaz između čovjekove želje za srećom i svijeta koji može racionalno da razumije, i stvarnog svijeta, koji je zbunjen i iracionalan. Druga faza Kamijeve misli proistekla je iz prve: čovjek ne smije jednostavno da prihvati apsurdni univerzum, već da se „pobuni“ protiv njega. Ova pobuna nije politička, već u ime tradicionalnih vrijednosti.

Potekao iz siromašne porodice, rano ostao bez oca

Alber Kami je rođen 7. novembra 1913. godine u francusko-alžirskoj porodici u Alžiru, na farmi „Sen Pol“ blizu Mondovija. Njegov otac Lisjen Kami bio je čuvar podruma u vinariji. Služio je u lakoj pješadiji tokom Prvog svjetskog rata, smrtno je ranjen u bici na Marni 1914. godine i umro je u bolnici. Njegova majka Kutrin Sante, Špankinja koja je bila djelimično gluha i nepismena, preselila se s Alberom i njegovim starijim bratom Lisjenom u okrug Belkur u Alžiru, gdje su živjeli u siromaštvu pod vlašću svoje svojeglave bake.

Da bi izdržavala porodicu, Kutrin je prvo radila u fabrici, a zatim kao čistačica. Njegov učitelj Luj Žermen prepoznao je talenat mladog Kamija i ubijedio porodicu da nastavi školovanje. Upravo njemu Kami je kasnije posvetio govor povodom dodjele Nobelove nagrade.

Ljubavni život pun strasti i bola

Kami se 1934. oženio Simon Ej, bivšom verenicom prijatelja Maksa-Pola Fušea. Brak se raspao zbog njene zavisnosti od morfijuma. Drugi brak sklopio je 1940. s Fransin Fore, pijanistkinjom i profesoricom matematike. Imali su blizance – ćerku Katrin i sina Žana.

Ipak, iako je volio svoju ženu, Kami je 1944. upoznao fatalnu glumicu Mariju Kazarez. Njihova strastvena afera iznjedrila je čak 865 ljubavnih pisama, koja se i danas smatraju među najljepšima ikada napisanima. U njima je pisao:

– Gdje god da se okrenem, vidim mrak… Bez tebe nemam snagu.

Fransin je zbog muževljeve nevjere zapala u tešku depresiju, završila i u bolnici, a u jednom trenutku bacila se kroz prozor. Nije poznato da li je htjela da pobjegne ili da se ubije. Kami je tada više vremena provodio s njom, ali vezu s Marijom nikada nije prekinuo.

Tragična smrt i teorije zavjere

Dana 4. januara 1960. godine, automobil u kojem su bili Kami i porodica prijatelja Mišela Galimara sletio je s puta i udario u platan. Kami je poginuo na licu mjesta, a u džepu mu je nađena neiskorištena vozna karta – što je dodatno raspirilo teorije da mu nije bilo suđeno da bude u tom vozilu.

Godinama kasnije pojavile su se spekulacije da su nesreću izazvale sovjetske službe zbog njegovog javnog protivljenja invaziji na Mađarsku i podrške Borisu Pasternaku. Zvanično, to nikada nije dokazano.

Sahranjen je u Lurmarinu, a iza sebe je ostavio nedovršena djela i misli koje i danas inspirišu generacije.

Čuveni citati Albera Kamija

• 
  

  Svaka generacija ima tendenciju da se osjeća pozvanom da preoblikuje svijet.

  
  


• 
  

  Ne želim da budem genije. Imam dovoljno problema pokušavajući da budem samo ljudsko biće.

  
  


• 
  

  Saznanje da ćemo umrijeti pretvara naše živote u šalu.

  
  


• 
  

  Putovanje, kao najveća i najozbiljnija nauka, pomaže nam da ponovo otkrijemo sebe.