„Vidio sam mnoge koji imaju i jedno i drugo, a ipak su nesrećni. Čak ni zdravlje nije presudno — bolesni često imaju volju za život, a zdravi venu od straha.“Tolstoj
Lav Nikolajevič Tolstoj, gigant ruske i svjetske književnosti sa pedeset godina pao je u duboku depresiju. Nije bilo spoljašnjeg uzroka — sve je imao. Bio je grof, bogat, slavan, priznat. Ali unutar njega, nešto je umiralo. Dan po dan, tuga je rasla, a život je gubio boju. Tolstoj je sa pedeset godina otkrio koliko je moć nemoćna pred tugom.
„Novac nije ništa. Moć nije ništa,“ pisao je. „Vidio sam mnoge koji imaju i jedno i drugo, a ipak su nesrećni. Čak ni zdravlje nije presudno — bolesni često imaju volju za život, a zdravi venu od straha.“
Jednog dana, šetajući Afanasjevskom ulicom u Moskvi, ugledao je siroče. Dijete, boso, izgubljeno, bez ikakvog oslonca. Tolstoj je prišao, bez riječi, i poveo ga sa sobom. Te večeri, prvi put poslije dugo vremena, osjetio je mir. Zaboravio je na sebe, na svoje probleme, na svoju tugu. U tom trenutku, nešto se u njemu prelomilo.
Od tog dana, odrekao se gospodske odjeće, luksuza, privilegija. Počeo je da živi jednostavno, da dijeli ono što ima sa onima koji nemaju ništa. Nije više govorio o religiji, milosrđu, ljubavi — tražio je da se sve to pokaže djelima.
„Ne pričaj mi o religiji,“ govorio je, „pokaži mi religiju u svojim postupcima.“
Tolstoj je postao prvi veliki teoretičar nenasilja, propovjedao je bratstvo među narodima, i njegove ideje su kasnije duboko uticale na Mahatmu Gandija.
Do posljednjeg dana života, nastavio je da pomaže drugima. Mnogi su ga zbog toga nazivali ludim. U svijetu u kome je važno samo imati — stvari, ljude, moć — u svijetu u kome svi žele da uzmu, a niko ne zna da da - Tolstoj je izgledao kao ludak.
Jednom mu je prijatelj, bogat i ugledan, rekao: „Koji je smisao svega ovoga? Šta te briga za druge? Treba da misliš na sebe.“ Tolstoj mu je odgovorio: „Ako osjećaš bol, živ si. Ako osjećaš tuđu bol, ti si čovjek.“
Tolstoj je umro na željezničkoj stanici Astapavo od upale pluća, nakon dugogodišnjeg aksetksog lutanja. Ovaj velikan ruske književnosti je najprije zbog bolova i iscrpljujućeg kašlja dobio dozu morfijuma, pa su ga odnijeli na sprat stanice - da umre.
(Stil Kurir)