Rođen 1932. godine u Gornjoj Trešnjevici kod Aranđelovca, Božić je prešao nesvakidašnji put — od novinara u Užicu koji dobija otkaz zbog političkih stavova, preko Pariza i druženja sa Žan-Polom Sartrom i Simon de Bovoar, do nepreglednih pustinja Australije.

Sudbina koja spaja Šumadiju i australijsku pustinju

U Australiju stiže 1960. godine, gdje više od decenije živi sa domorocima. Tamo dobija ime Barnumbir Vongar, što na jeziku starosjedilaca znači „Glasonoša iz svijeta duhova“. Njegovo duboko razumijevanje aboridžinske kulture i sudbine potiče iz ličnog iskustva — bio je oženjen Aboridžinkom Đumalom, sa kojom je imao dvoje djece. Nažalost, cijela njegova porodica stradala je nakon trovanja izvora vode na sjeveru Australije.

Književno djelo i „Nuklearni ciklus“

B. Vongar je svjetsku slavu stekao pišući o tragediji starosjedilaca izloženih nuklearnim probama i iskopavanjima uranijuma. Njegov čuveni „Nuklearni ciklus“ čine romani:

"Valg" (1983)

"Karan" (1985)

"Gabo Đara" (1987)

"Raki" (1994)

Sve do 1981. godine, australijska javnost je vjerovala da je autor ovih djela zaista Aboridžin. Istina o njegovom srpskom porijeklu izašla je na vidjelo kada je Božić počeo javno da govori o stradanju srpskog naroda tokom ratova devedesetih godina prošlog vijeka.

Priznanja i posljednje godine

O njegovom značaju svjedoči činjenica da mu je predgovor za zbirku priča „Babaru“ napisao nobelovac Peter Handke, a tokom života imao je podršku i Semjuela Beketa. Kritičari su ga često opisivali kao pisca koji „piše na engleskom, ali misli na srpskom“, uspješno spajajući srpsku tradicionalnu misao sa univerzalnom borbom za slobodu.

Posljednje decenije života proveo je u relativnoj izolaciji na svom imanju u Melburnu, gdje su mu, nakon smrti druge supruge Linde Bilčić, jedino društvo pravili dingo psi — australijska rasa koju je izuzetno volio i štitio.

Sreten Božić biće upamćen kao most između dvije udaljene kulture i kao jedan od najhrabrijih glasova svjetske književnosti 20. i 21. vijeka, piše Glas Srpske.