Međutim, iza zidova porodične kuće krila se priča o stalnim prevarama, poniženjima i na kraju  bijegu glavom bez obzira.

„Nikada nisam mislila da ću biti žena koja pakuje torbu u pola noći i odlazi, bez da se ikad osvrne. Ali to se desilo. I bio je to moj spas“, započinje svoju ispovijest četrdesetogodišnjakinja.

Njihova zajednica počela je, kako kaže, kao velika ljubav. Međutim, s vremenom su sumnjive poruke, kasni dolasci kući i „poslovne obaveze“ postali svakodnevica.

„U početku sam mislila da umišljam, da sam ljubomorna bez razloga. A onda sam saznala da se viđa s konobaricom iz kafane u kojoj je stalno sjedio, kasnije sa koleginicom s posla, pa čak i sa našom porodičnom prijateljicom. Moj svijet se raspadao“, priča ona.

„Jedva čekam da te zagrlim“

Prelomni trenutak dogodio se tokom obične večere.

„Sjedili smo za stolom, jeli supu. On je tipkao telefon, a ekran se slučajno okrenuo prema meni. Pisao je drugoj ženi: ‘Jedva čekam da te zagrlim, ne mogu da izdržim do sutra.’ A ja sam mu rezala hljeb i sipala mu večeru. To je bio trenutak kad sam shvatila da je kraj.“

Bijeg bez plana

Te noći spakovala je torbu i napustila kuću.

„Srce mi je udaralo kao da će iskočiti. Samo sam trpala stvari u torbu. Nisam imala plan, nisam imala adresu. Sjela sam u auto i vozila. Cijelim putem sam plakala, ali sam osjećala i neku čudnu snagu. Kao da sam prvi put nakon godina osjetila da sam živa.“

Spas

Danas, nekoliko mjeseci nakon što je napustila muža, kaže da je i dalje teško, ali da zna da je odluka bila ispravna.

„Da sam ostala, vjerovatno bih izgubila sebe do kraja. Ovako sam bar pronašla slobodu. Naučila sam da me izdaja ne definiše, nego moja snaga da od nje pobjegnem. Taj bijeg usred noći bio je moj spas.“