Shasta Grin imala je samo osam godina kada joj je život promijenjen zauvijek. Ono što je preživjela te 2005. godine u malom mjestu u Ajdahu prevazilazi granice ljudske mašte – ali ono što ju je pratilo narednih dvadeset godina možda je bilo i teže od tih prvih užasnih dana.

Danas, sa 28 godina, majka petorice sinova i vlasnica malog biznisa, Shasta i dalje vodi borbu – ne samo sa sjećanjima na serijskog ubicu Džozefa Edvarda Dankana Trećeg, već i sa nevidljivim ranama koje život u zatočeništvu, gubitak porodice i nepravda sistema ostavljaju na duši.

Noć koja joj je promijenila život

Bilo je to proljeće 2005. godine u mijestu Vulf Lođ, sjeverno od Bojsija. Dom porodice Grin bio je skroman, na ivici šume, bez tekuće vode. Te večeri, u kuću je provalio serijski zlostavljač i ubica, Džozef Edvard Dankan Treći.

Shasta i njen devetogodišnji brat Dilan probudili su se u panici, dok je njihova majka Brenda, očuh Mark Mekenzi i trinaestogodišnji brat Slejd već bili vezani na podu. U trenutku koji je zauvijek urezan u njeno sjećanje, Shasta je gledala kako Dankan udara Brendu čekićem – zvuk koji nikada nije prestao da odzvanja u njenim mislima.

Majka i braća nisu preživeli tu noć. Shasta i Dilan su odvedeni duboko u šume Montane, gdje su nedjeljama bili izloženi mučenju, izgladnjivanju i zlostavljanju.

Gubitak koji je nemoguće zaboraviti

Iako mlađa, Shasta je instinktivno pokušavala da „uđe u glavu“ svom otmičaru – da ga smiri, da mu se dopadne, da pronađe bilo kakvu pukotinu u njegovom ludilu. Zvala ga je nadimkom Džet i „tata“, nadajući se da će to kupiti vrijeme.

Ali užas je dosegao vrhunac onog dana kada je Dankan ubio Dilana pred njenim očima. Držeći brata za ruku, Shasta je osetila kako mu prsti klize iz njenog stiska dok je shvatala da je pogođen u stomak. Sekunde kasnije, monstrum mu je pucao iz sačmare i raznio tijelo.

„I danas, kad se ruka mog djeteta iznenada izvuče iz moje, vraćam se u taj trenutak,“ priznaje Shasta.

Čudo spasenja – i novi životni pakao

Nekoliko dana kasnije, Dankan je pokušao da je zadavi. Dok joj je omčom stezao vrat, Shasta je u glavi čula majčin glas: „Nastavi da se boriš, Shasta. Želim da živiš.“ U nevjerovatnom obratu, ubica je popustio stisak i rekao joj da „u njenim očima vidi Boga“.

Nedugo zatim, odveo ju je u restoran Deni’s u Koer d’Alenu, gdje je prepoznata i spašena. Ona je odmah policiji rekla da sačuvaju njeno donje rublje kao dokaz, i odvela ih pravo na mjesto Dilanovog ubistva.

Sistem koji ju je izneverio

Dankan je osuđen na smrtnu kaznu 2008. godine, ali je umro prirodnom smrću 2021. u zatvoru. „Nije dobio ono što je zaslužio,“ kaže Shasta. „On je imao hranu, krevet i zaštitu. Moja porodica nije imala ništa od toga.“

Umjesto mirnog oporavka, njen život se pretvorio u niz novih trauma – problematičan odnos sa ocem, smeštaj u skupu ustanovu koja joj nije pomogla, finansijsko iscrpljivanje poverjeničkog fonda, povremeni boravci u pritvoru, neuspješne veze.

Prošle godine kuća joj je izgorjela u požaru. Danas živi skromno u blizini Bojsija, pokušavajući da izdržava sinove kroz posao pirsinga.

Sjećanja koja ne blijede

Voće iz konzerve vraća je u šumu, plave oči nepoznatog muškarca bude strah, a svaki put kad dete pusti njenu ruku – ona se vrati u trenutak kad je izgubila Dilana. Zato svoje sinove nikada ne pušta iz vida.

„Ne dozvoljavam im da se igraju napolju sami. Ne dopuštam im da budu izvan mog pogleda,“ kaže. Ipak, u njima vidi utjehu: „U njima vidim svoju braću. Na neki način, osjećam da kroz njih nastavljaju da žive.“

Borba koja traje

Shasta zna da svijet u njoj vidi preživjelu – ali iza tog epiteta krije se svakodnevna borba. „Ljudi misle da smo mi, preživjeli, uvijek jaki. Istina je da ponekad padamo, da imamo dane kada ne možemo dalje. I to je u redu.“

Svojom pričom želi da podsjeti ljude na nešto važno: „Nemojte suditi, nego pokažite malo više saosjećanja. Ako niste živjeli kroz to – ne možete razumjeti.“, prenosi Daily mail.