Prije više od 20 godina, gospođa Višnja (danas 59) pozvala je svoju sestru s porodicom da ljetuju u njenoj tek izgrađenoj vikendici na samom jugu Dalmacije. Ono što je trebalo biti opuštanje i zajedničko uživanje u morskim danima, pretvorilo se u šutnju koja traje decenijama. Višnja je tek kasnije saznala pravi razlog zbog kojeg se sestra uvrijedila – a taj razlog, kaže, i danas joj zvuči potpuno nevjerovatno.

Često se dešava da su porodični odnosi vrlo zamršeni, ne samo između braće i sestara, nego i između roditelja i djece. Tako je jedna Srpkinja razmišljala da prekine kontakt s roditeljima jer ima utisak da je iskorištavaju.

Ljetovanje koje je pokvarilo odnos

„Muž i ja smo deset godina gradili tu kućicu na moru. Vikendima smo dolazili, kuhali radnicima, popravljali, čistili, sređivali. Kad smo je konačno završili, pozvala sam sestru, njenog muža i njihovu kćerku da provedu deset dana s nama. U kući smo tada boravili i moj muž, naša kćerka, sin i ja. Mislila sam da ćemo se lijepo družiti. Nažalost, sve je završilo bez riječi, bez pozdrava i bez zahvalnosti“, priča Višnja.

Sestra je s porodicom stigla u vrijeme ručka. Višnja ih je dočekala s toplim obrokom, umornima od puta, s najboljim namjerama. Dodijelila im je sobu, rekla da se osjećaju kao kod kuće i predložila da svaka porodica funkcioniše nezavisno – u pogledu obroka, dolazaka i odlazaka.

„Nisam ni sanjala da to neće biti prihvaćeno. Mislila sam da je normalno da svako sebi organizuje dan. Mi smo, recimo, jutarnji tipovi – svako sebi uzme šta hoće za doručak. Ručak bi bio oko tri, lagan, a večera nešto jednostavno, voće i hljeb. Nisam imala običaj da kuvam dvaput dnevno“, objašnjava.

Ali već poslije nekoliko dana, sestra je počela da se ponaša rezervisano.

„Frkala je nosom, nije htjela da kaže šta joj smeta. Počeli su da izbjegavaju večernja okupljanja na terasi, izlazili su sami do mjesta, bez riječi. Na dan odlaska, jednostavno su spakovali stvari i otišli rano ujutro, bez ikakvog pozdrava“, prisjeća se Višnja.

Uvrijeđeni jer nisu bili „usluženi“

Kasnije je, na svoju zaprepaštenost, saznala pravi razlog uvrede.

„Nisu mogli da prebole što im nisam svakodnevno kuvala, punila frižider i prala suđe. Došli su na odmor, ali izgleda su očekivali hotelski tretman, a ne zajednički život pod istim krovom“, kaže kroz gorčinu.

Njeno viđenje bilo je potpuno drugačije: „Rekla sam joj da ima cijelu kuću na raspolaganju, pomislila sam da će se organizovati kako im odgovara. Nisam ni pomišljala da treba da ih služim. Nažalost, ispalo je da su očekivali upravo to.“

Posljednji pokušaj pomirenja

Višnja je pokušala da stupi u kontakt s njom nakon toga, ali bez uspjeha.

„Pozvala sam je jednom, da je pitam šta joj konkretno smeta. Rekla mi je da smo ih ignorisali i da ‘ništa nije bilo u kući’. Kakvo razočaranje. Poslije toga više nisam ni pokušavala. Pomirila sam se s tim da odnos neće biti kao prije.“

Ono što je najviše boli, kako kaže, jeste činjenica da razlog zbog kojeg se sestra uvrijedila nije ni stvaran sukob, već pogrešna očekivanja i možda čak – ljubomora.

Djeca nisu nastavila sukob

Ipak, uprkos svemu, djeca nisu prenijela sukob starijih na svoje odnose. Višnjina djeca i sestrina kćerka i danas se pozdravljaju, čestitaju rođendane i ne nose gorčinu svojih majki.

„Naši roditelji su nas vaspitavali da njegujemo porodicu, da se okupljamo, držimo zajedno. Ne znam šta se njoj desilo. Možda je zavist, možda nešto drugo, ali meni zvuči suludo da prestaneš da pričaš sa sestrom jer ti nije svaki dan kuvala ručak“, zaključuje Višnja.

„Nema ljutnje. Ja sam svoju istinu rekla i s njom mogu da živim. Da li ona može sa svojom – ne znam. Ali više ne planiram da pozivam nikoga na more. Naučila sam lekciju.“

(Moje vrijeme)