Kako kaže, želi da upozori sve muškarce, da kroz njegov primjer nauče kome povjeravaju srce i dušu.

Njegovu ispovijest prenosimo u cjelosti:

Tri godine bio sam vjeren za ženu koju, kako se ispostavilo, nisam ni poznavao.

Boljelo je tada, boli i sada, a vjerovatno će boljeti još dugo. Nemam potrebu da me iko sažalijeva, samo želim da se moja istina zabilježi negdje, kao opomena i kao svjedočanstvo šta ljubav može da uradi čovjeku kada se transformiše u najoštiji nož na svijetu.

Upoznali smo se preko društvenih mreža. Bila je iz Prijedora, ja iz Visokog. Komunikacija je bila lagana i iskrena. Dopisivali smo se danima, noćima, mjesecima... I onda je došao taj dan kada sam je odlučio da je upoznam. Igrao sam tada fudbal u jednom sarajevskom klubu i sjeo sam u auto i krenuo prema Knežici, selu u kojem je živjela njena majka.


Prvi susret bio je početak bajke


Kada sam je prvi put vidio, znao sam da je to je to. U očima joj je bilo nešto čisto, nježno i uvjerljivo. Nismo se razdvajali naredna tri dana.
Bila je to čista toplina, ljubav i nevjerovatna strast. Upoznala me sa majkom, govorila o našoj budućnosti, braku, djeci. Vjerovao sam u svaku njenu riječ.

Život između Visokog, Prijedora i Turkmenistana


Tri godine smo bili zajedno. Bio sam joj oslonac u svemu, a ona ljubav mog života. Kupovao sam joj poklone, nosio kese pune haljina i štikli, plaćao putovanja. Ma, nisam žalio nijednu marku koju potrošim na nju. Kada sam otišao igrati u Turkmenistan, dolazila je i tamo. A onda mi je rekla da ne može bez mene, da želi da joj budem bliže. Kako bi to rekao neko ko me ne voli?!
Spakovao sam kofere i vratio se u sarajevski klub zbog nje.

Ljudi su sve više pričali da je "sponzoruša", pravio sam se da ne čujem. Nisu vjerovali u njene namjere, ali ja jesam.

Zaprosio sam je na Jahorini. Snijeg, svijeće, vino i pogled u kojem sam vidio sve ono što sam htio da budem. Bila je presrećna ili je samo dobro glumila...

Mami je odmah slala fotografije, ljubila me od sreće... Dijelila naše fotografije na društvenim mrežama. Sa Jahorine došli smo u Prijedor kod nje. Cijepao sam im drva, čistio snijeg... Ništa mi nije bilo teško.

Početak kraja


Ali onda je došlo ono što dan danas zovem mojim krajem.
Postajala je hladna. Povlačila se. Ugasila sve društvene mreže. Odjednom više nije imala vremena, volje, nježnosti. Nisam je pritiskao. Mislio sam, proći će. Imala je nezgodan period u karijeri, dobila je otkaz, tražila je posao jer joj majka nije radila, a sestre su joj bile male. Slao sam joj novac da imaju dok se ne zaposli. Sve sam činio da joj pomognem.

A, onda poziv...
Nepoznati muškarac. Stefan iz Prijedora.

Rekao mi je da je sa Kristinom. I da čekaju dijete. Mislio sam da se šali, da je greška, da neko igra prljavu igru, ali nije bila igra. Tražio je da se nađemo kada sam mu rekao da sam s njom već tri godine. Odmah sam sjeo u auto i otišao u Prijedor. Sjeli smo u kafić, izvadili telefone, uporedili poruke, pregledali datume... Sve se poklopilo. Ona je nasamarila obojicu.

Dvostruki život


Dok je meni govorila da me voli, njemu je pričala o budućnosti s njihovim "djetetom". Trudnoća - izmišljena. Nalazi - lažni. Ona je bila sa mnom u Visokom dok je njemu pričala da je kod bake i djeda u Beogradu. On je ispratio na autobus, a ja je dočekao. Ponijela je pun kofer novih stvari koje sam ja plaćao, a kući je njemu rekla da su sve to pokloni od rodbine.

On je patio, ja sam krvario. Tog dana smo se zagrlili kao dva čovjeka kojima je isto srce iščupano. Popili smo piće i otišli do njene kuće.

Suočavanje


Otvorila je vrata i zaledila se. Njena majka nas je pustila unutra. Kristina nije mogla da porekne, bili smo obojica tu. Znala je da je gotovo, priznala je...
Rekao sam joj da spakuje svaki poklon koji sam joj ikada dao. Nakit, cipele, haljine, parfeme.

Sjetio sam se da sam platio i nadogradnju kose, toliko sam bio ljut da sam uzeo makze i isjekao joj pramenove. Ona je nepomično sjedila, ćutala, nije ni suzu pustila. Bio sam bijesan. Tog dana sam prestao da postojim. Disao sam, ali nisam živio.

Pustoš


Dugo nisam ni pokušavao da volim, nije mi palo na pamet. Žene su mi bile strano tijelo. Stefan se više nikada nije javio. A ona… Javljala se. Slala poruke. Tražila oproštaj.
Poklekao sam.

Vidjeli smo se još jednom. Završili u hotelu. Na trenutak, pomislio sam da mogu da je vratim. A onda sam je pogledao i znao... to više nikad neće biti ljubav. Samo rana.
Danas kažu da je udata. Ima djecu. A, ja… ja samo pokušavam da nastavim dalje.