Poslije dvadeset godina braka i četvoro djece, Slađana iz Subotice saznala je bolnu istinu – njen muž nije ulagao u njihovu zajedničku budućnost, već u svoju primarnu porodicu. Dok je ona podizala djecu i štedila svaki dinar, on je u tajnosti slao novac majci i bratu.

Slađana V. iz Subotice vjerovala je da gradi život sa čovjekom kome može da vjeruje. Dvadeset godina braka, četvoro djece, zajednički dani i noći, godine odricanja – sve je, kako kaže, bilo u znaku ljubavi, zajedništva i vjere da su tim. Međutim, tek nakon dvije decenije zajedničkog života, saznala je istinu koja ju je porazila – dok je ona vodila računa o kući i djeci, njen muž je u tajnosti ulagao sav novac u kuću za svoju majku i brata.


 "Rodila sam mu četvoro djece i vjerovala u svaki njegov korak. A onda sam saznala da je godinama, dok sam ja vodila domaćinstvo i podizala djecu, on slao novac majci i bratu – da zajedno, bez mog znanja, grade kuću. Nisam imala pojma. A još manje sam znala da od svojih tinejdžerskih dana zna da ga privlače muškarci", govori potreseno.

Slađana kaže da joj se cela Subotica smejala iza leđa, jer se se hvalio prijateljima kako pomaže majci i bratu, ali je svima govorio - Nemojte ništa pominjati pred Slađom, rešićemo mi to lagano.

"Upoznali smo se kad sam imala 22 godine. Bio je moj prvi i jedini. Vjerovala sam mu, bez zadrške. Uvijek je djelovao kao brižan muž i otac, moj najbolji prijatelj. A sad se osjećam kao posljednja budala. Izdana. Razočarana. Zatečena", priča Slađana.

Dok je on godinama radio u inostranstvu i redovno slao novac kući, ona je vjerovala da ulažu u budućnost svoje djece – da će jednom kupiti svoj stan, obezbijediti stabilnost, konačno imati nešto svoje. Umjesto toga, saznala je da je svaki dinar išao drugde.

"Godinama je slao novac svojoj majci i bratu. Oni su u međuvremenu sagradili kuću. Meni nije rekao ni riječ. Dok sam ja štedila na svakom dinaru, preskakala sebi i djeci, on je gradio nešto iza mojih leđa – i to ne za nas. Taj osjećaj... kao da sam cijeli život provela u zabludi."

Slađana kaže da ju je najviše zaboljelo to što niko iz njegove porodice nije pokušao da je uključi, da joj kaže istinu, ili makar da izrazi zahvalnost. Umjesto toga, osetila se kao da je ona samo "žena za djecu", dok se prava lojalnost njenog muža nalazila drugdje.


"Sad ne mogu ni da ga pogledam. Svaki put kad ga vidim, osjećam bijes i tugu. Kako je mogao sve to da radi, a da me gleda u oči svaki dan? Kako sam mogla da ne primjetim? Bila sam slijepa od povjerenja."


Ipak, iako se osjeća izdano, trudi se da ostane prisebna zbog djece.


"Znam da ne smijem da dozvolim da njihovi životi budu upropašćeni zbog naših grešaka. Pokušavam da budem jaka, da ne prenosim svoju gorčinu na njih. Ali nije lako. U meni tinja razočaranje koje ne jenjava."


Slađana danas uči da stavi sebe na prvo mjesto. Ne zna šta je sljedeće, ali zna jedno – neće više ćutati, i neće više dopustiti da je neko drži u pozadini svog života, dok javno gradi budućnost s drugima.

(Stil Kurir)