Mart 1994. godine, Kalifornija. Na prvi pogled, sve je djelovalo potpuno normalno.
Na velikoj pijaci tog dana bilo je mnogo ljudi. Prodavci su izlagali robu, porodice su obilazile tezge, a među njima je bila i porodica desetogodišnje Anhelike Ramirez.
Njena majka i otac tog dana su radili na svom prodajnom štandu. Ona, najstarije dijete, nije išla u školu. Umjesto toga, roditelji su joj povjerili da pazi na svoje troje mlađe braće i sestara.
Niko od njih nije mogao da zamisli da će nekoliko sati kasnije početi potraga koja će trajati gotovo tri decenije.
Posljednji put je viđena oko deset ujutru
Angelica je posljednji put viđena oko 10 časova ujutru, tog 3. marta. Prema policijskim podacima, udaljila se od porodičnog štanda. U jednom trenutku roditelji su shvatili da je nema.
U početku je vjerovatno postojala nada da nije otišla daleko. Na pijaci je bilo mnogo ljudi, pa je bilo moguće da je dijete otišlo do neke druge tezge ili toaleta. Ali kako su minuti prolazili, postajalo je jasno da nešto nije u redu. Oko 12.40 časova njen nestanak je prijavljen policiji.
Pijaca je pretvorena u mjesto potrage. Šerifovi zamjenici počeli su detaljno da pretražuju prostor pijace i okolinu. Anhelika je bila mala djevojčica, a policija je morala da pronađe bilo kakav trag koji bi pokazao gdje je otišla. U potragu su uključeni i psi tragači.
Istražitelji su uzeli čaršav iz Angelicine kuće kako bi psima dali njen miris. Psi su uspjeli da prate trag. Ali onda se dogodilo nešto što će godinama ostati jedna od ključnih misterija slučaja.
Miris je vodio prema parkingu zapadno od pijace i tu se izgubio. U blizini su pronađeni i otisci koji su odgovarali obući koju je djevojčica nosila tog dana.
Kao da je trag jednostavno prekinut, kao da je neko odveo dijete dalje.
Dva dana kasnije stigla je najgora vijest
Potraga se nastavila. A onda je, ujutru 5. marta, jedan radnik na farmi primijetio nešto u kanalu za navodnjavanje.
Pozvana je policija, a u kanalu je pronađeno tijelo. Bilo je udaljeno više od 40 kilometara od mjesta na kojem je djevojčica posljednji put viđena. Identifikacija je ubrzo potvrdila najgore.
Bila je to Anhelika Ramirez. Djevojčica je bila zadavljena i seksualno napastvovana.
Za njenu porodicu, potraga se tog trenutka pretvorila u tragediju. Ali za istražitelje je počeo još jedan, mnogo duži posao. Morali su da pronađu osobu koja je to uradila. Ubica je ostavio trag koji nije mogao da se vidi golim okom. Istraga je imala nešto izuzetno važno. DNK počinioca.
Biološki trag pronađen na mjestu zločina omogućio je policiji da napravi DNK profil. U teoriji, to je moglo da znači da je ime ubice samo pitanje vremena.
Ali 1994. godine tehnologija nije bila ni približno onakva kakva je danas. Policija nije imala način da jednostavno ukuca DNK i dobije ime. Istražitelji su zato godinama pokušavali različite opcije. Provjeravali su potencijalne osumnjičene. Razgovarali sa ljudima koji su bili povezani sa Anhelikom.
Pratili su i osobe koje su bile hapšene zbog seksualnih napada u drugim državama, pokušavajući da pronađu nekoga čiji bi profil odgovarao onome iz Anhelikinog slučaja.
DNK uzorak je iznova i iznova slat u CODIS, nacionalni sistem koji omogućava poređenje DNK profila. Ali svaki put rezultat je bio isti. Nema podudaranja. I tako godinama.
Prema šerifovoj kancelariji, isti uzorak je kroz CODIS provjeravan tokom čak 20 godina bez rezultata.
Slučaj nije bio zaboravljen
Iako nije bilo hapšenja, slučaj nije zatvoren u smislu odustajanja od istrage. Detektivi su nastavili da rade. A kako se tehnologija mijenjala, počeli su da razmišljaju o novim načinima na koje bi DNK mogao da ih dovede do ubice.
Čekanju je došao kraj
I onda je došla 2022. godina. Skoro 28 godina nakon ubistva. Novi trag nije vodio do ubice, već do njegove porodice.
U februaru 2022. istražitelji su dobili pomoć FBI-jeve jedinice za forenzičku genealogiju. Umjesto da traže direktno podudaranje sa ubicom, odlučili su da pokušaju nešto drugačije. DNK iz slučaja je proslijeđen u GEDmatch, bazu koja omogućava genetička poređenja. Ovoga puta nisu čekali da pronađu samog ubicu. Tražili su njegove rođake.
I samo mjesec dana kasnije, u martu 2022, pojavio se rezultat. Istražitelji su dobili podudaranje sa muškarcem koji je živio na području Los Anđelesa.
To nije značilo da su pronašli Angelicinog ubicu. Ali prvi put poslije gotovo tri decenije imali su nešto što nisu imali ranije, put do njegove porodice.
Detektivi su počeli da sklapaju porodično stablo
U aprilu su istražitelji otišli u Los Anđeles. Uzeli su DNK uzorke članova porodice povezane sa pronađenim podudaranjem. Jednog po jednog su eliminisali. Ali među njima je postojao jedan čovjek koji je privukao posebnu pažnju. Ramiro Vilegas.
Istražitelji su počeli da provjeravaju njegov život. I tada su pronašli nešto veoma važno. Vilegas je imao veze sa područjem Tulare County u periodu kada je Anhelika ubijena.
Bio je povezan i sa adresom u Tiptonu početkom devedesetih.
Ali postojala je još jedna stvar. Tokom vremena kada je živio u Tiptonu, Villegas je često odlazio na pijace, uključujući i Visalia Swap Meet, upravo mjesto na kojem je djevojčica nestala.
A onda su saznali nešto još mračnije. Dana 6. juna 2022. detektivi su razgovarali sa članovima njegove porodice. Tokom tih razgovora došli su do informacija o njegovoj prošlosti.
Prema navodima istražitelja, članovi porodice govorili su o istoriji seksualnog zlostavljanja djece u Sjedinjenim Državama i Meksiku, uključujući slučajeve koji nisu bili prijavljeni policiji.
Odjednom je nekoliko dijelova slagalice počelo da se uklapa. Čovjek koji je imao veze sa tim područjem. Čovjek koji je posjećivao pijace. Čovjek čiji su porodični DNK tragovi vodili do profila pronađenog u slučaju.
I najvažnije, DNK sa mjesta zločina odgovarao je genetičkom tragu koji je vodio do Vilegasa.
Na osnovu DNK dokaza i drugih podataka policija ga je identifikovala kao čovjeka koji je oteo, seksualno napao i ubio Anheliku.
Ali postojala je jedna ogromna prepreka
Istražitelji su pronašli ubicu. Samo što nisu mogli da ga uhapse. Ramiro Vilegas je bio mrtav. Prije nego što je njegovo ime povezano sa Anhelikinim slučajem, on je već napustio Sjedinjene Države.
Godine 2004, nakon odslužene zatvorske kazne, predat je imigracionim vlastima i deportovan u Meksiko. Tamo je, prema informacijama koje je njegova porodica dala istražiteljima, umro u decembru 2014. godine, od zdravstvenih komplikacija.
Dakle, kada su detektivi 2022. godine konačno uspjeli da ga identifikuju, prošlo je gotovo osam godina od njegove smrti. Čovjek čiji je DNK pronađen 1994. nikada nije bio u bazi.
Još jedan jeziv detalj
Vilegas nikada nije dao DNK uzorak koji bi završio u kriminalističkoj bazi. Praksa uzimanja DNK od osumnjičenih uhapšenih za teška krivična djela postala je standardna u Kaliforniji tek novembra 2004. Vilegas je iz zatvora pušten samo mjesec dana ranije.
Zbog toga njegov DNK nije bio u državnoj bazi kada su istražitelji godinama pokušavali da pronađu podudaranje. Da je njegov uzorak tada bio u sistemu, policija bi možda mnogo ranije dobila odgovor. Umjesto toga, čekali su skoro tri decenije.
28 godina bez odgovora
Najpotresniji dio ove priče jeste činjenica da je porodica skoro tri decenije živjela sa pitanjem ko je ubio njihovu djevojčicu.
Znali su šta se dogodilo. Znali su gdje je pronađena. Znali su da je postojao DNK trag.
Ali nisu znali ime. Tek 2022. godine dobili su odgovor.
Šerif Mike je rekao da se nada da će porodica sada moći da pronađe makar malo mira, naglašavajući da je istraga trajala mnogo duže nego što je iko želio, ali da detektivi nisu dozvolili da Angelicino ime bude zaboravljeno.
Ova priča je kasnije dobila i svoju epizodu u serijalu „On the Case with Paula Zan“.
(Stil)
Komentari (0)