Penzionerka Kemija Mija Marušić (72) pokazala je cijelom regionu šta znači imati veliko srce kada je, nakon što je na televiziji vidjela prilog o pulskom prenoćištu za beskućnike, odlučila da otvori vrata svog doma i ponudi krov nad glavom potpunom strancu.

Njen novi cimer je Nisvet Željić, čovjek u šezdesetim godinama koji je nakon dugog i teškog perioda na ulici i života kao beskućnik konačno dobio mjesto koje može nazvati domom. Nisvetov životni put bio je pun trnja: prije oko 40 godina došao je iz Bosne i Hercegovine u Rovinj "trbuhom za kruhom".

Nakon godina rada u jednoj građevinskoj firmi, ostao je bez posla i porodice. Potom je prihvatio ponudu jednog mještanina da radi u njegovom kampu, gdje je dvije godine radio od jutra do mraka sve što je trebalo – od čišćenja apartmana do košenja trave. Zauzvrat je dobio samo hranu i pravo da spava u restoranu, dok obećanu platu nikada nije vidio, zbog čega je vlasnika na kraju prijavio policiji i otišao. Splet okolnosti i pomoć socijalne radnice odveli su ga u prenoćište u Puli.

Mija se prenoćištu javila sa željom da pomogne nekome ko nema problema sa alkoholom i ko želi da radi. Pošto je i sama imala težak život koji je nije mazio, empatija prema ljudima bez doma za nju je bila potpuno prirodna reakcija. Kako ističe, vaspitana je da ljude dijeli samo na dobre i loše.

"Nikada me nije zanimalo ko je koje nacije ili vjere. Bilo mi je potpuno svejedno da li će iz prenoćišta poslati mlađu ili stariju osobu, mušku ili žensku. Tako sam vaspitana. Volim dobre ljude", ispričala je ova plemenita žena.

Nisvet se ubrzo pokazao kao izuzetan gost i velika pomoć u kući.

"Nisvet je stvarno vrijedan i uredan. Radi svaki dan koliko može i trudi se. Otkako je došao, očistio je i uredio prostor koji je godinama bio zapušten. Svaki dan odradi barem nekoliko sati", sa ponosom objašnjava Mija.

Inače, i sama Mija je rodom iz BiH, odakle je kao djevojka otišla da radi u Njemačku. Prije 25 godina preselila se u Dubrovnik gdje je upoznala supruga Nikolu, koji je preminuo prije dvije godine. Zajedno su odlučili da se presele u Plomin, gdje su kupili veliku kuću koju ona sada polako završava.

Njena velika želja je da nedovršeni dio kuće uredi upravo za Nisveta, kako bi dobio veću sobu, sopstveno kupatilo i poseban ulaz. Međutim, pošto sve finansira od svoje skromne penzije, a cijene majstora su visoke i praćene lošim iskustvima, radovi idu sporo. Mija ne traži novac – jedino što joj je potrebno jeste pomoć dobrih ljudi u radu.

"Ako se nađu ljudi dobre volje koji bi pomogli oko vode, struje, molerskih i sitnih građevinskih radova, to bi bilo veliko olakšanje", poručuje Mija.

(Žena)