Za jedne, ona je bila mlada žena koja je bolovala od ozbiljne neurološke i psihijatrijske bolesti i kojoj nije pružena adekvatna medicinska pomoć. Za druge, predstavljala je jedan od rijetkih dokumentovanih slučajeva demonske opsjednutosti u modernoj istoriji.
Na tačno pola vijeka nakon njene smrti, rasprava nije završena. Medicinski stručnjaci, teolozi, vjernici i skeptici i dalje iznose različita objašnjenja događaja koji su prethodili njenoj smrti, a upravo je ova priča inspirisala brojne knjige, dokumentarne filmove i čuveni holivudski film “Egzorcizam Emili Rouz”.
Bez obzira na to kojoj strani neko vjeruje, sudbina mlade Njemice ostala je jedna od najpotresnijih i najkontroverznijih priča 20. vijeka.
Ko je bila Anelize Mišel?
Anelize Mišel rođena je 1952. godine u mjestu Lajblfing u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj. Odrastala je u izrazito religioznoj katoličkoj porodici zajedno sa dvije sestre. Vjera je zauzimala važno mjesto u svakodnevnom životu porodice – redovni odlasci na misu i molitva bili su dio njihove svakodnevice.
Ljudi koji su je poznavali opisivali su je kao mirnu, povučenu i izuzetno savjesnu djevojku. Planirala je da postane učiteljica, uspješno je završila školovanje i upisala Univerzitet u Vircburgu. Na prvi pogled ništa nije ukazivalo na tragediju koja će nekoliko godina kasnije obići svijet.
Prvi simptomi koji su promijenili njen život
Problemi su počeli još tokom tinejdžerskih dana. Sa 16 godina doživjela je prvi ozbiljan napad nakon kojeg joj je dijagnostikovana epilepsija temporalnog režnja, oblik bolesti koji može izazvati gubitak svijesti, halucinacije i promjene ponašanja.
Ljekari su joj propisali terapiju, ali uprkos liječenju napadi su se nastavili. Vremenom su se pojavili i drugi simptomi.
Anelize je počela da govori kako čuje glasove koje drugi ne čuju. Tvrdila je da je progone nepoznate sile, da tokom molitve osjeća prisustvo zla i da joj glasovi govore kako je prokleta i osuđena na vječnu patnju.
Kasnije će njeni dnevnici otkriti da je sa tim iskustvima živjela mnogo duže nego što je porodica u početku znala.
Kada medicina više nije imala odgovor
Tokom narednih godina njeno stanje nastavilo je da se pogoršava. Pored epileptičnih napada, počela je da doživljava vizije i da pokazuje ponašanje koje ni porodica ni ljekari nisu uspijevali lako da objasne.
Anelize je tvrdila da vidi lice đavola, da osjeća prisustvo demona i da više ne može da podnese blizinu vjerskih simbola. Prema svjedočenjima članova porodice, odbijala je svetu vodu tvrdeći da ima nepodnošljiv miris, nije mogla da prolazi pored krstova i govorila je da je nešto tjera da se udalji od crkve.
Pošto terapija nije donosila očekivane rezultate, porodica je počela da vjeruje da uzrok njenih problema nije isključivo medicinske prirode.
U nadi da će pronaći pomoć, zajedno su otišli u poznato marijansko svetilište San Damijano u Italiji. Međutim, ni to nije donijelo poboljšanje.
Zašto je porodica zatražila egzorcizam?
Porodica se obratila većem broju katoličkih sveštenika sa molbom da nad njihovom ćerkom bude izvršen obred egzorcizma. Većina ih je odbila, smatrajući da simptomi više ukazuju na bolest nego na opsjednutost.
Preokret se dogodio kada su upoznali sveštenika Ernsta Alta. On je smatrao da Anelize ne pokazuje tipične znake epilepsije, već da postoje elementi koji bi mogli ukazivati na demonsku opsjednutost. Njegovo mišljenje prihvatio je i biskup Jozef Štangl, koji je dao posebno odobrenje da se sprovede drevni katolički obred egzorcizma prema obredniku poznatom kao Rituale Romanum iz 1614. godine.
Sve je obavljeno u strogoj tajnosti.
Deset mjeseci i čak 67 egzorcizama
Prvi obred izveden je u septembru 1975. godine.
Tokom narednih deset mjeseci nad Anelize Mišel izvršeno je ukupno 67 egzorcizama, uglavnom jednom ili dva puta nedjeljno. Svaki ritual trajao je između četiri i šest sati.
Prema zapisima sveštenika koji su učestvovali u obredima, Anelize je tokom egzorcizama govorila glasovima za koje su tvrdili da nisu njeni, izgovarala riječi na jezicima koje navodno nije poznavala, vrištala, režala i pokazivala neuobičajenu fizičku snagu.
Navodno je tvrdila da u njoj boravi više demona, među kojima su, prema zapisnicima sa obreda, bili Lucifer, Juda Iskariotski, Kain, Neron i Adolf Hitler.
Ove tvrdnje nikada nisu potvrđene izvan svjedočenja ljudi koji su prisustvovali obredima i upravo zbog toga i danas izazivaju brojne polemike.
Organizam više nije mogao da izdrži
Kako su mjeseci prolazili, fizičko stanje mlade žene postajalo je sve gore.
Bila je sve slabija, gotovo da nije uzimala hranu ni tečnost, a zbog dugotrajnih rituala i iscrpljenosti izgubila je veliki dio tjelesne mase. Svjedoci su opisivali da je satima klečala, ustajala i ponavljala iste pokrete dok joj koljena nisu bila potpuno otečena i krvava.
Do ljeta 1976. godine težila je svega oko 31 kilogram.
Anelize Mišel preminula je 1. jula 1976, u 23. godini života.
Zvaničan uzrok smrti bio je neuhranjenost i dehidracija usljed dugotrajnog fizičkog iscrpljivanja.
Suđenje koje je potreslo Njemačku
Njenja smrt izazvala je ogromnu pažnju njemačke javnosti.
Pokrenuta je istraga, a roditelji Anelize Mišel, kao i dvojica sveštenika koji su sprovodili egzorcizam, izvedeni su pred sud pod optužbom da nisu obezbijedili neophodnu medicinsku pomoć, iako je bilo očigledno da se zdravstveno stanje mlade žene dramatično pogoršava.
Tokom suđenja odbrana je tvrdila da je porodica iskreno vjerovala kako se radi o demonskoj opsjednutosti i da je egzorcizam bio jedina mogućnost da joj pomognu.
Sud nije prihvatio takvo obrazloženje.
Roditelji i sveštenici osuđeni su na uslovne zatvorske kazne zbog nesavjesnog postupanja koje je dovelo do smrti mlade žene.
Ekshumacija i nova kontroverza
Godinu dana nakon njene smrti pojavile su se nove priče koje su dodatno rasplamsale interesovanje javnosti.
Prema navodima, jedna časna sestra sanjala je da tijelo Anelize Mišel nije istrulilo i da je to znak božanske intervencije. Porodica je potom zatražila ekshumaciju.
Ona je obavljena uz prisustvo policije, bez pristupa javnosti.
Kasnije su kružile fotografije za koje se tvrdilo da prikazuju njeno tijelo, ali njihova autentičnost nikada nije zvanično potvrđena. Pojavile su se i tvrdnje o navodnim natprirodnim pojavama tokom otvaranja groba, ali nijedna od njih nije dobila verifikaciju nezavisnih stručnjaka.
Šta kaže medicina, a šta Crkva?
Danas većina ljekara smatra da je Anelize Mišel najvjerovatnije bolovala od kombinacije epilepsije temporalnog režnja i ozbiljnog psihijatrijskog poremećaja, koji je mogao izazvati halucinacije, religiozne deluzije i promjene ponašanja.
Sa druge strane, dio vjernika i danas vjeruje da medicinska objašnjenja nisu dovoljna da objasne sve što se događalo tokom posljednjih mjeseci njenog života.
Katolička crkva nikada nije proglasila slučaj zvaničnim dokazom demonske opsjednutosti, ali ni interesovanje javnosti za ovu priču nije prestalo.
Priča koja je inspirisala filmove i knjige
Slučaj Anelize Mišel postao je inspiracija za brojne knjige, dokumentarne emisije i igrane filmove.
Najpoznatiji među njima svakako je holivudski film “Egzorcizam Emili Rouz” iz 2005. godine, koji je upravo na ovom slučaju zasnovao svoju priču, kombinujući elemente sudske drame i horora.
Godinu dana kasnije snimljen je i njemački film “Rekvijem”, koji je priči pristupio iz mnogo realističnijeg i psihološkog ugla, fokusirajući se na život mlade žene i njenu borbu sa bolešću.
Misterija duga pola vijeka
Na današnji dan (1. jul), 50 godina kasnije, odgovor na pitanje šta se zapravo dogodilo Anelize Mišel ne postoji.
Za jedne, njen slučaj predstavlja tragičan primjer posljedica neliječene psihijatrijske bolesti i pogrešnih odluka okoline. Za druge, riječ je o jednom od najupečatljivijih svjedočenja o egzorcizmu u modernom dobu.
Istina možda nikada neće biti potpuno razjašnjena. Ono što je izvjesno jeste da je priča o mladoj Njemici ostala jedna od najpotresnijih i najkontroverznijih priča 20. vijeka, koja i danas podjednako intrigira vjernike, skeptike, istoričare i stručnjake za mentalno zdravlje, piše Ona.rs.
Komentari (0)