Jedno takvo čudesno svjedočanstvo, koje grije dušu i učvršćuje vjeru, stiže nam iz Bijeljine, od majke Latinke Šućur.
Njena kćerka, djevojčica Ana, pune tri godine nije izgovarala ni riječi. Roditeljska briga, neprospavane noći i neprekidna borba vodili su ih na mnoga vrata.
„Išli smo i kod logopeda, ne potcenjujem ničiju struku, ali u srcu sam imala neizmerno veliku želju da je dovedem ovdje, u manastir Tumane“, počinje svoju ispovest majka Latinka, dok joj glas podrhtava od uzbuđenja i zahvalnosti.
Vođena čistom majčinskom vjerom i nadom da će Sveti Zosim i Sveti Jakov uslišiti njene vapaje, Latinka je dovela svoju Anu pred kivot tumanskih čudotvoraca. Pomolili su se toplo, iskreno, onako kako samo roditelj umije kada prosi zdravlje za svoje čedo. I milost Gospodnja nije zakasnila.
Nakon povratka u rodnu Bijeljinu, prvih dana sve je djelovalo uobičajeno. A onda je osvanuo taj dan! Dan koji će ova porodica slaviti dok je živa.
„Kada sam u utorak otišla po nju poslije posla, moja Ana je odjednom počela da priča! Pričala mi je šta je bilo u vrtiću... Duboko vjerujem da su naše molitve uslišene ovdje, u manastiru Tumane. Ne znam šta bih vam više rekla, evo, već treći put porodično dolazimo ovdje da blagodarimo svetiteljima“, svjedoči ova srećna majka.
Tamo gdje su ljudske riječi utihnule, progovorila je svetinja.
Mala Ana danas priča, a njene riječi su najljepša crkvena pjesma i slava Bogu koji preko svojih ugodnika, Svetog Zosima i Svetog Jakova, ne ostavlja one koji mu sa vjerom pritiču.
Sveti Zosime i Sveti Jakove, molite Boga za nas!
Komentari (0)