Crkveni spisi svjedoče da je jermenska zemlja natopljena krvlju mnogih hrišćana koji su tokom vijekova stradali zbog svoje vjere. Ipak, prema predanju, prva krv prolivena za Hrista na tom prostoru bila je upravo krv Svetog Polievkta.

Priča o njegovom životu i danas se smatra jednom od najljepših priča o prijateljstvu i snazi bratske ljubavi. Polievkt je, prema legendi, imao najboljeg prijatelja po imenu Nearh, koji je bio hrišćanin. Za razliku od njega, Polievkt nije bio kršten niti se naročito interesovao za duhovni život. Bio je mlad, okrenut uživanju i želji da živi lagodno.

Sredinom 3. vijeka, za vrijeme cara Valerijana, započeli su surovi progoni hrišćana. Nearh je znao da će uskoro doći i njegov red i mirno je čekao smrt. Najveća žalost, prema predanju, bila mu je to što nije uspio da prijatelja ubijedi u istinitost svoje vjere i ljubav prema Isusu Hristu.

Kada je Polievkt saznao kakva sudbina čeka Nearha i koliko mu je, uprkos smrtnoj opasnosti, stalo do toga da on postane hrišćanin, obećao je da će se krstiti. Taj trenutak potpuno mu je promijenio život. U snu mu se, prema predanju, javio Bog koji je „skinuo s njega staro odijelo i obukao ga u novo, presjajno, i postavio ga u sedlo krilatome konju“.

Svetitelj je to shvatio kao znak da se ne smije skrivati. Otišao je u grad i naočigled svih iscijepao carevu zapovijest o progonu hrišćana, a zatim razbio mnogobožačke kipove. Zbog toga je uhapšen i ubrzo osuđen na smrt. Kada je izveden na gubilište, u masi okupljenih ugledao je Nearha i, prema predanju, viknuo mu: „Spasavaj se, dragi moj druže! Sjeti se zavjeta ljubavi među nama utvrđenoga!“

I Nearh je kasnije postradao kao mučenik i proglašen je za sveca. Njegov praznik obilježava se 22. aprila, nekoliko mjeseci nakon dana posvećenog Svetom mučeniku Polievktu.

Sveti mučenik Polievkt smatra se zaštitnikom iskrenog prijateljstva i bratske ljubavi. Na ovaj praznik ljudi se i danas često bratime, a prijateljima poklanjaju male znake pažnje kao simbol privrženosti. Suština praznika, kako se vjeruje, nije u darovima, već u pažnji, bliskosti i ljubavi koju pokazujemo jedni drugima.