Među njima se ističe i sveštenik Predrag Popović, čije se riječi, stavovi i razmišljanja rado prate i uvažavaju kako među vjernicima, tako i među širom publikom na društvenim mrežama, posebno na Fejsbuku i Jutjubu.

Ovoga puta, osvrnuo se na temu samoće i duhovne zamke uvjerenja da čovjeku "nije potreban niko".

Opasnost izolacije i unutrašnje zatvorenosti

Otac Predrag Popović govori da nas đavo odvaja od suštine kad kažemo da nam u životu ne treba niko.

"Meni ne treba niko. Samo ja i Bog, razmišljanje je koje", kako navodi i upozorava otac Predrag Popović, "nosi sa sobom brojne zamke jer se na taj način odvajamo od porodice, postajemo lijeni i nama je lakše upravljati bez opiranja. Na taj način čovjek uči da voli samoću", a naš sveštenik ističe da takav odnos prema životu može biti opasan.

"Čovjek misli da i dalje služi Bogu, a nije tako"

"Đavo je time udario na suštinu spasenja čovjeka, a čovjek i dalje ima utisak da je Božji i da služi Bogu. Poslije toga je sve veoma lako", započeo je priču otac na svom Fejsbuk profilu.

U nastavku svog razmišljanja, on naglašava da se čovjek, kada se udalji od porodice i zajednice, postepeno udaljava i od zdrave duhovne ravnoteže. Takvo stanje, prema njegovim riječima, otvara prostor pasivnosti, unutrašnjoj praznini i gubitku životne energije", kaže otac Predrag.

Porodica kao duhovni oslonac

"Kad čovjek izađe iz zajednice, kad čovjek izađe iz porodice, veoma je lako njime manipulisati. Prva stvar koju 'demon' radi kada uđe u čovjeka jeste to da ga odvaja od porodice. I čovjek počinje da voli da je sam i u svojim mislima", između ostalog je otac Predrag Popović ispričao u svojoj nedavnoj objavi i ponovo upozorio da ne izgovaramo i ne pomišljamo da nam u životu ne treba niko.

Zaključak: između slobode i udaljavanja

U svom obraćanju, otac Predrag ukazuje na to da granica između zdrave samostalnosti i potpune izolacije može biti tanka, ali i opasna.

Prema njegovom tumačenju, čovjek je po svojoj prirodi biće zajednice, a udaljavanje od porodice i bližnjih može dovesti do duhovne praznine i unutrašnje ranjivosti.

(Stil)