Univerzitetski klinički centar Republike Srpske u Banjaluci tvrdi, zabrane nema, ali ne objašnjava zašto kolica najčešće ostaju ispred "zatvorenih vrata".

Svjedočenje majke: Borba sa administracijom i neuslovima na UKC-u

Mirela Rogić iz Banjaluke majka je dječaka sa hidrocefalusom, epilepsijom, cerebralnom paralizom, psihomotornim kašnjenjem i atrofijom centralnog očnog nerva - više od deset dijagnoza. Svaki put kada sa djetetom dođe na Kliniku za dječije bolesti UKC-a RS, kaže, susreće se sa neizvjesnošću već na ulazu u odjel.

"Sa vrata sestra i čistačica već viču da ne možemo ući sa kolicima. Trebamo uzeti dijete u naručje i nositi ga na odjel", kaže Rogić za Aloonline.

Specijalizovana neurološka kolica u kojima dolazi njeno dijete prave se po mjeri, koštaju oko 6.500 evra i konstruisana su kao oslonac za glavu, trup i kukove. Bez njih dijete ne može ni sjediti, ni jesti, ni biti stabilizovano uz aparate koje koristi. Unutar odjela neurologije, kaže Rogić, roditelje i djecu dočekuju vrtićki stolići i stolice.

"Dijete koje je dugačko metar i po, koje samostalno ne drži glavu i ne sjedi, ne može biti postavljeno na vrtićku stolicu. Ta djeca moraju biti u uspravnom sjedećem položaju, stabilizovana u svojim kolicima: glava, trup, kukovi, sve po mjeri da bi se uopšte mogla nahraniti, na primjer preko PEG-a. To je bez kolica neizvodivo", priča ova majka.

Opasnost po zdravlje: Smještaj imunokompromitovane djece

Rogić navodi da problem nije vezan samo za njeno dijete i da se sa tim problemima bore na stotine onih koji moraju dovesti djecu na liječenje u UKC RS čemu svjedoče i prepiske sa majkama koje možete pogledati u galeriji. Da problem postoji, ističe Mirela, dokaz je i nedavni poziv majke koja ju je kontaktirala i požalila se da kolica ponovo nisu dozvoljena na odjelu.

"Zove me mama, joj, ne znam kako ću oko hrane. Ne daju kolica. I sad imate samo onaj željezni krevetac u kome su i mene nekad vozili i tako treba da nahrani dijete", priča ona za Aloonline.

Rogić ističe i problem smještaja. Djeca sa teškim neurološkim i razvojnim oboljenjima često su potpuno imunokompromitovana,  zbog osnovne bolesti ne mogu biti vakcinisana. Izlaganje i najobičnijim virusima za njih može biti fatalno.

"Sekunda je dovoljna da budu životno ugrožena. A smještaju ih u zajedničke sobe", zabrinuta je Mirela.

Higijena i sanitarni uslovi u Banjaluci i Zagrebu

Uz to, dodaje, većina odjela nemaju ni adekvatne sanitarne uslove.

"Ja moje dijete na UKC-u ne mogu okupati. Renovirali su kupatilo, ali napravili tuš-kabine. Dijete koje ne drži glavu ne možeš staviti u tuš-kabinu. Moram ga položiti. To je prljavo, šolja je metar odatle. A ova djeca su imunokompromitovana", upozorova Mirela.

Za poređenje navodi četveromjesečni boravak u infektivnoj bolnici u Zagrebu koja je starija od banjalučkog UKC-a RS.

"Raspada se okolo. Ali unutra imate sve: toalet za osobe sa invaliditetom, kolica, hranilice, fotelje na ljuljanju. Sve je staro, ali pristupačno i prilagođeno djeci i roditeljima djece sa invaliditetom. Kao da ste u drugoj vasioni", uporedila je Mirela.

Problem nije izolovan, ističe naša sagovornica, jer samo kroz Fond solidarnosti, koji finansira liječenje djece van granica BiH i RS, prolazi oko 1.500 djece s rijetkim dijagnozama.

Pravni koraci: Zahtjev za pristup informacijama i odgovor uprave

Nakon što se grupa roditelja obratila advokatu Aleksandru Jokiću, on je 10. marta 2026. godine uputio zvaničan zahtjev za pristup informacijama generalnom direktoru UKC-a RS. U zahtjevu je tražio pisano obrazloženje prakse vezane za kolica, informaciju o uslovima smještaja imunokompromitovane djece, te pravni akt na osnovu kojeg se očevima uskraćuje pravo boravka uz bolesno dijete.

Odgovor Klinike za dječije bolesti UKC-a RS stigao je u zakonskom roku.

"Nisu tačne informacije da je zabranjen unos invalidskih kolica u Kliniku za dječije bolesti, Odjeljenje neurologije, već se saglasnost za unošenje kolica daje u pojedinačnim slučajevima, kada to prostorne i organizacione mogućnosti dozvoljavaju. Djeca se u svakom slučaju smještaju u dječije krevetiće koji imaju točkove te se tokom hospitalizacije transportuju u tim krevetima", navodi se u odgovoru Klinike.

Boravak roditelja: Problem smještaja očeva u bolnici

U pogledu imunokompromitovane djece, Klinika u odgovoru ističe da je "osnovni postulat medicine da se ne spajaju febrilni i afebrilni pacijenti" te da se "uvijek kada se takvi pacijenti liječe u Klinici odredi posebna soba."

Kada je riječ o boravku očeva uz dijete, odgovor kaže da se "nerijetko uz dijete primi i otac", ali da ne postoji mogućnost da oba roditelja budu primljena istovremeno. Kao dodatno obrazloženje navodi se prisustvo majki dojilja u zajedničkim sobama, zbog čijeg "osjećaja lagodnosti dojenja i izdajanja mlijeka" dolazi do situacija u kojima se očevi ne mogu smjestiti.

Klinika zaključuje da "u svim slučajevima kada to dozvoljavaju prostorni i organizacioni kapaciteti, ulaže maksimalne napore da izađe u susret pacijentima i njihovim roditeljima, s posebnim naglaskom na djecu sa posebnim potrebama", te najavljuje da će "u narednom periodu preduzeti određene mjere kako bi se dodatno unaprijedili uslovi boravka djece sa posebnim potrebama." Konkretne mjere ni rok nisu navedeni.

Majka razočarana: "Sistem reaguje samo pod pritiskom"

Mirela Rogić kaže da je odgovor UKC-a RS pročitala i da je bila spremna na njega.

"Kada su odgovorili da ništa navedeno nije istina, ja sam to i očekivala."

Dodaje da se ne boji javno govoriti o uslovima tokom liječenja u banjalučkoj bolnici i da će nastaviti da se bori za humano postupanje sa majkama i djecom sa invaliditetom. Ističe i da je nakon njenih javnih istupa njen sin Relja završio u bolnici, te da je pažnja koja je tada uslijedila pokazala da sistem može reagovati,  ali samo pod pritiskom.

Na kraju dodaje da njena borba nema za cilj da samo njoj i njenom djetetu bude prijatno tokom liječenja nego da se čuju vapaji roditelja koji se zbog straha, nesigurnosti ili nedostaka informacija ne bore bar za minimum prava koja bi trebalo da su im zagarantovana.