Sveti Jovan Zlatousti, jedan od najvećih duhovnika u istoriji hrišćanstva, jedan od Svetih triju jerarha, besjednik kakav se rijetko rađa i reformator Crkve čije se riječi i danas citiraju, slavi se 26. novembra u srpskom narodu.


Njegov dan obilježen je dubokom simbolikom, snažnim narodnim vjerovanjima i običajima koji se prenose vijekovima i koji se, prema predanju, moraju ispoštovati, jer navodno mogu uticati na životni tok čovjeka.


Zlatousti, čije ime i danas izaziva strahopoštovanje, bio je carigradski patrijarh, učitelj naroda, neumorni tumač Svetog pisma i autor poznate knjige „O sveštenstvu“. Njegove besjede bile su toliko duboke, upečatljive i retorički savršene da mu je narod dao nadimak Zlatousti, onaj koji govori „zlatnim jezikom“.


Za života je bio omiljen među običnim narodom, za koji je uvijek imao vremena i kome je jednostavnim, jasnim riječima približavao najdublje istine vjere. Istovremeno, ušao je u otvoren sukob sa moćnicima svoga vremena, posebnom caricom Evdoksijom, jer nije ćutao o nepravdi, raskoši i zloupotrebi moći. Dva puta je zbog svoje hrabrosti poslat u izgnanstvo, gdje je i skončao iznemogao, ali vjerujući do posljednjeg trenutka, izgovorivši čuvene riječi:


„Slava Bogu za sve!“


Najstroža narodna zabrana: Ne smijete u ruke uzeti ništa što ima nit!


U srpskoj tradiciji, dan Svetog Jovana Zlatoustog obavijen je jednom od najjačih narodnih zabrana. Na ovaj dan, sve do ponoći, ne smije se koristiti:



  • igla za šivenje




  • igla za pletenje




  • konac




  • razboj za tkanje




  • bilo šta što može „prekinuti nit“




Zašto je to važno?


Prema starom predanju, ko 26. novembra prekine nit, simbolički prekida svoj životni tok. Vjerovalo se da se prekidanjem konca prekida i sreća, mir u domu, zdravlje ili blagostanje, pa su žene odlagale sve što ima veze sa tkanjem i šivenjem do sljedećeg jutra.


Naši stari su govorili: „Na Zlatoustog ne diraj nit, da ne presečeš sudbinu.“


I danas mnoge domaćice, iz poštovanja prema tradiciji, ostavljaju sve igle i konce sa strane baš na ovaj dan.


Dan knjige, mudrosti i duhovne snage


Sveti Jovan Zlatousti u Srbiji važi za jednog od najučenijih svetitelja. Zbog toga se vjeruje da je ovaj dan poseban za duhovni napredak, prenosi Ona.


Prema običaju, valja uzeti knjigu i pročitati bar nekoliko stranica. Smatra se da ono što se pročita na Zlatoustog posebno utiče na dušu:



  • umiruje




  • donosi unutrašnju snagu




  • ohrabruje




  • pomaže u donošenju važnih odluka




Ko je zaista bio Sveti Jovan Zlatousti?


Rođen je u Antiohiji 354. godine. U mladosti je učio grčku filozofiju, ali se zgrozio nad neznaboštvom i prigrlio hrišćanstvo. Krstio ga je patrijarh Meletije Antiohijski, a nakon smrti roditelja potpuno se predao monaškom životu.


Bio je asketa izuzetne posvećenosti: malo je spavao, još manje jeo, a najveći dio dana provodio u molitvi i pisanju. Tada je nastala i njegova čuvena knjiga „O sveštenstvu“.


Predanje kaže da su mu se javili Sveti apostoli Jovan i Petar i prorekli mu „veliku službu, blagodat i veliko stradanje“.


Pri rukopoloženju, prisutni su, prema predanju, vidjeli bijelog goluba iznad njegove glave, simbol Svetog Duha.


Njegove besjede i danas su temelj pravoslavne misli. Zbog svoje iskrenosti i hrabrosti postao je meta dvorskih spletkara, te je dva puta prognan. U izgnanstvu je proveo tri godine, bolestan, ali duhom snažan.


Pred smrt, prema predanju, opet su mu se javili apostoli i Sveti mučenik Vasilisk, a posljednje riječi bile su:


„Slava Bogu za sve!“


Njegova glava danas se čuva u Uspenskom hramu u Moskvi, a tijelo u Vatikanu.


Još jedan važan datum: prenos moštiju


Pored 26. novembra, Sveti Jovan Zlatousti obilježava se i 27. januara, kada se slavi prenos njegovih moštiju u Carigrad 438. godine, čime je okončana nepravda prema ovom svetitelju.


Dan Svetog Jovana Zlatoustog i danas inspiriše vjernike snažnom porukom:


„Govorite istinu, činite dobro i čuvajte svoj životni tok, da nit vaše sudbine ostane neprekinuta.“