Ipak, mnogi su u nedoumici – da li je dovoljna jedna svijeća, ili je potrebno kupiti više voštanica i namijeniti ih posebno za žive članove porodice i preminule pretke?

Običaj paljenja svijeća u crkvi za žive i za mrtve traje vijekovima. Uobičajena, ali pogrešna praksa jeste da se u gornjem dijelu čiraka pale svijeće za djecu, bračnog druga, roditelje, kumove i prijatelje, a u donjem za upokojene. Mnogi se pitaju: da li je neophodno upaliti više svijeća ili je dovoljna jedna? Na to pitanje jasno je odgovorio blaženopočivši otac Dušan Kolundžić na sajtu „Svetosavlje“.

– Paljenje svijeća je simboličko ispovijedanje da smo mi hrišćani – sljedbenici religije svjetlosti, a takođe i vid prinošenja žrtve Bogu. Osvjetljavanje prostora, pa i po danu, podsjeća nas da se staramo da prosvijetlimo svoj um svjetlošću Hristove istine, da zagrijavamo dušu božanskom ljubavlju i da život oslobađamo od prirodnog i grešnog mraka – objasnio je otac Dušan.

Prema njegovim riječima, paljenje svijeća jeste spoljašnji izraz unutrašnje pobožnosti.

– Kad god palimo svijeću – slavsku, božićnu, vaskršnju, za zdravlje živih ili za pokoj duša umrlih – tome uvijek prethodi molitva Bogu, bilo direktno, bilo preko svetitelja kojem tu žrtvu prinosimo. Kada svečar pali slavsku svijeću, on se prekrsti, pogleda u ikonu, poljubi svijeću i zatim je upali. Tim poljupcem izražava ljubav prema svetitelju i samoj svetkovini. Isto važi i pri paljenju svijeća za zdravlje živih i za pokoj duša umrlih.

Svakoj svijeći prethodi molitva, prisjećanje osobe kojoj je namenjena, često i cjelivanje, pa zatim paljenje.

– Hoćemo li upaliti manju ili veću svijeću, jednu za cijelu porodicu ili za sve upokojene, ili pak svakome ponaosob – zavisi od naših mogućnosti i prostora gdje se svijeće prislužuju. U pjesmi Svetog vladike Nikolaja „Zidanje Ljubostinje“, carica Milica je na svakom kamenu koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje, palila voštanicu „jednom, desetorici, il’ buljuku cijelom“ – podsjetio je otac Dušan.

I oni koji pale više svijeća, i oni koji pale samo jednu – čine dobro djelo.

– Molite se za svoje bližnje iz ljubavi prema njima, prinosite Bogu žrtvu, a time pomažete i svojoj parohijskoj crkvi ili bilo kojoj drugoj, gdje svijeće prislužujete – isticao je otac Dušan Kolundžić.

Navika da se svijeće za žive pale u gornjem dijelu čiraka, a za upokojene u donjem, nema utemeljenje u hrišćanskoj tradiciji.

(Alo.rs)