Ovo pitanje muči mnoge vjernike, a otac Gojko Perović i ovaj put staje na put svim nagađanjima:

"Prvi sam ja koji će reći "Mani me tih konaca..." Ali istina je da postoje iskustva iz rata gdje je metak pogodio čovjeka direktno u krst okačen oko vrata i sačuvao mu život...

Istina je da te crveni konac ne može sačuvati od uroka, pogotovo ne može da sačuva nas koji znamo da blagodet božiju možemo dobiti samo kroz pričešće. Kad to znate ne trebaju nam nikakve amajlije.

Ali postoje razni stepeni molitve i vjere. Tako ja nekad vjerujem da ona baba koja dolazi sa čarapama Svetom Vasiliju Ostroškom ima više vjere ili više zna, ili moja baba koja svaki put kada sijevne munja ustane i prekrsti se riječima "Slava ti i milost Sveti Vasilije Ostroški", od bilo koga drugog.

Dakle, ne bih da se vjera pretvara u amajlije, da se ide kod vračara i gatara to je sve kvarenje naše vjere, ali ne bih ni omalovažavao sve to. To je sve doticanje vjere.

Mi se pričešćujemo živim Bogom, ne možemo samo da mudrujemo Bogom. Ne može se ništa šablonizovati, ali opet treba čuvati čistotu vjere," zaključuje svoje izlaganje otac Gojko Perović.