Brak nije samo društveni ili pravni ugovor, već duhovni savez između muža, žene i Boga, kroz koji supružnici postaju jedno tijelo i jedna duša.


Kako stoji u Svetom pismu:


"Zato će čovjek ostaviti oca svog i majku svoju i prilepiće se ženi svojoj; i biće dvoje jedno tijelo." (Postanje 2, 24)



Pravoslavlje uči da brak nije samo zajednički život, već put duhovnog uzrastanja, žrtve i služenja. Ljubav supružnika ne zasniva se samo na osjećanjima, već na spremnosti da se zajedno nose svakodnevni izazovi, sa Hristom u središtu zajednice.

Brak kao „mala crkva“


Brak se u Pravoslavlju naziva i „malom crkvom“, jer odražava odnos Hrista i Crkve – dubok, neraskidiv i pun samopožrtvovanja. Muž je glava žene, ali u smislu vođstva u ljubavi i služenja, dok žena suprugu pruža poštovanje i podršku, u duhu uzajamnog povjerenja i jedinstva. Krajnji cilj pravoslavnog braka je spasenje duša supružnika kroz vjeru, čistotu i ljubav.

Preljuba – duboki moralni i duhovni grijeh


Zbog svete prirode braka, preljuba ima tešku moralnu i duhovnu težinu. Ona nije samo izdaja supružnika, već i grijeh protiv Boga, jer uništava svetost zavjeta pred Crkvom. Preljuba razara jedinstvo koje se smatra božanskim darom i remeti duhovni život supružnika.


Arhimandrit Stefan Vučković, iguman manastira Velika Remeta, ističe:


– Preljubočinstvo i ubistvo su ista mjera. Crkva ne blagosilja razvod zato što želi, već zato što grijeh preljube već razara zajednicu. Kada se muž ili žena odvoje svojom voljom, prekidaju vezu sa blagodaću Svetog Duha, jer zaboravljaju da je njihov supružnik dio njih.



Otac Stefan podsjeća na pravilo Svetog Vasilija Velikog: preljubnici se odvajaju od Crkve i Svetog pričešća na 20 godina, isto kao i ubice.


Povratak u crkvenu zajednicu moguć je tek nakon dubokog pokajanja i priznavanja grijeha. Nakon toga sveštenik ponovo pričešćuje grešnika Časnim Tijelom i Krvlju Hristovom, vraćajući ga u zajednicu vjernih.


(Alo.rs)