Riječ „kum“ poznata je svim Slovenima, a prvi pisani tragovi datiraju iz kraja IX vijeka, iz perioda Petra Gojnikovića, nedugo nakon primanja hrišćanstva.

Kumstvo je danas nezaobilazan dio hrišćanskih običaja – od vjenčanja i krštenja do krsne slave, teško ga je zamisliti bez kuma. Ipak, ovaj običaj vuče korijene još iz paganskih vremena.

Riječ „kum“ poznata je svim Slovenima, a prvi pisani tragovi datiraju iz kraja IX vijeka, iz perioda Petra Gojnikovića, nedugo nakon primanja hrišćanstva. Nekada je kum bio posrednik između porodice i predaka, dok je crkva običaj prilagodila i ukorijenila u vjerovanju da je i Isus Hrist imao kuma – Svetog Jovana Krstitelja. Tako se i danas pri traženju kuma govori: „Kumim te Bogom i Svetim Jovanom“.

Važnost kumstva u našem narodu potvrđuju i stare izreke: u nekim krajevima kažu „Kum, pa Bog“, dok su u drugim umjereniji – „Bog na nebu, kum na zemlji“. U šaljivijem tonu čuje se i da „kum nije dugme“.

Kum je nekada bio samo jedan za cijeli rod, dok svaka porodica danas uglavnom ima svog kuma. On je glavni svjedok pred Bogom i ljudima na vjenčanju, krštava i vjenčava djecu, i ostaje vezan za porodicu do kraja života, pri čemu kumstvo često nasljeđuje njegov sin.

Stari kažu da je veliki grijeh odbiti kumstvo – vjeruje se da bi to moglo da nanese nesreću porodici, a onaj koji odbije da bude kum djetetu možda nikada neće imati svog poroda. Za kuma se kaže da je „rod rođeni“, važniji od svakog pobratima ili prijatelja. Sa njim se savjetuje o važnim životnim pitanjima, povjerava mu se kuća i porodica u slučaju puta ili rata, a brakovi se sa kumovljevom porodicom ne sklapaju jer je kumstvo, po vjerovanju, jače od krvnog srodstva.

Kum, kao duhovni otac, vodi duhovni put svojih kumčića. Kršteni kumovi su garancija crkvi da će djeca biti vaspitavana u hrišćanskoj vjeri. Kumstvo je svetinja koja se prenosi s generacije na generaciju i rijetko prekida, osim ako nema muških potomaka ili ih život razdvoji po svijetu.

Ipak, nekada je do prekida kumstva dolazilo i zbog svađa, pa stari savjetuju da se sa kumovima ne viđa prečesto kako bi se izbjegli konflikti. Isto tako, kum se nikad ne bira među komšijama sa kojima se često svađa oko zemlje, međa ili drugih životnih pitanja, prenosi Alo.rs.