O Gospojinskom postu koji će trajati 15 dana do praznika Uspenja Presvete Bogorodice govorio je đakon Aleksandar Panić, koji navodi da bi ovaj post trebalo da bude psihoterapija za savremenog čovjeka:

"Iako je najkraći od ova četiri višednevna posta u godini, Gospojinski post je najrigorozniji. Posti se po ugledu na Bogorodičine dane pred koje je ona provodila u postu i molitvi pred usnuće.

U ove dvije sedmice proslavićemo i Preobraženje Gospodnje (utorak, 19. avgust), a u narodu postoji vjerovanje da ne treba jesti mlado grožđe do Preobraženja, kada se na liturgiji osvećuje i dijeli narodu kao blagostanje.

Sveti otac Justinije kaže da je Uspenje Presvete Bogorodice drugi Vaskrs, jer Bogorodica po svom usnuću biva uznesena na nebo. To se dešava trećeg dana od usnuća, kada apostol Toma odlazi na njen grob da je cjeliva i shvata da nje tu nema – Isus ju je uznio.

Ovaj post nam je onoliko važan koliko nam je važno lično spasenje. Ako gledamo život Bogorodice, ovaj post bi trebao da bude smirenost i poslušanje.

To se najbolje ogleda u njenim riječima prilikom Blagovijesti, kada kaže: "Evo sluškinje tvoje, neka mi bude po riječi tvojoj."

Gospod u početku stvara sve dobro, daje čovjeku bezkompromisnu slobodu i čovjek u toj slobodi, iako ima mogućnost da se sjedini s Bogom, odstupa od njega.

U liku Bogorodice i tih njenih riječi, mi dobijamo mogućnost da se sjedinjavamo s Bogom. Imajući nju u vidu, možemo stremiti ka tom sjedinjenju s Gospodom.

Zašto u postu nije važna hrana i piće?

"Znamo da demonske sile niti jedu niti piju, i to ih ne čini svetima. Post je posebno uzdržanje od loših misli, od loših djela, od gordosti, od praznoslovlja. U vrijeme posta ulažemo posebne napore u tom pravcu. Post je vrijeme da priklanjamo sebe Bogu – sve ono što je loše i ono što je dobro. Pitanje iskušenja u postu je uvijek prisutno, posebno u vidu svađa.

Đavo najviše na svijetu mrzi čovjeka i ono što ga najviše iritira jeste čovjekovo sjedinjenje s Bogom. Iritira ga čovjekov napor da se sjedini s Bogom. Kako u postu ulažemo napore da se sjedinimo s Bogom, Đavo ulaže sve napore da nas napadne i da nam otme taj mir koji imamo. Tu je prepreka naša gordost, naše srebroljublje.

Post je prilika za sticanje mira. A kako dolazimo do mira? Tako što se pomirimo s drugima, oprostimo drugima. Ako ne možemo da oprostimo drugima, kako da očekujemo da Bog oprosti nama?

Ovaj svijet nije raj, on je daleko od raja i mi to često zaboravljamo. On je nastao čovjekovom pogrešnom odlukom, ali mi moramo da se trudimo da život na zemlji ne bude totalni pakao. Raj nikada neće biti, i vrijeme nikad neće biti bolje ako, prije svega, mi ne budemo bolji – a post je prilika za to", kaže đakon Aleksandar Panić.

(Stil)