Da li to znači da je post "propao" i da bi ga trebalo prekinuti? Otac Ljuba Ranković objasnio je šta bi vjernici trebalo da urade ako se nađu u ovoj situaciji.

Veliki post je u toku i mnogim vjernicima se, uprkos trudu, desi da pojedu komadić mrsne hrane - slučajno ili, pak, zato što u nekom trenutku ne mogu da odole. Da li to znači da bi trebalo da sasvim prekinu post ili ne?

U praksi, Srpska pravoslavna crkva jasno pravi razliku između nenamjernog i svjesnog kršenja posta.

Ako ste prekršili post iz neznanja - na primjer, niste znali sastav hrane ili ste previdjeli neki sastojak - vjernik jednostavno nastavlja post već od sljedećeg obroka. Bez panike, bez odustajanja i bez osjećaja da je sve izgubljeno.

Sveštenici naglašavaju da je daleko važnije stanje duha nego sama forma posta. Podsjećaju da post nije dijeta, već način da čovjek radi na sebi - da bude smireniji, strpljiviji i bliži Bogu. Upravo zato, jedna omaška neće poništiti sav trud.

U tom duhu govori i otac Ljuba Ranković, koji vjernicima savjetuje:

"Ako pogriješite u postu, nemojte očajavati - ustanite i nastavite. Nije poenta da ne padnete, nego da naučite da ustanete."

S druge strane, ako postite i svjesno ste se omrsili, Crkva upućuje na pokajanje i, po potrebi, razgovor sa duhovnikom i ispovijest. I tada, međutim, poruka nije kazna, već povratak, odnosno nastavak puta uz veću pažnju i svjesnost. Naši stari su, kad bi se svjesno omrsili, izgovarali slikovitu rečenicu: "Jedem drvo", kako bi hranu stavljali u drugi plan, ne dozvoljavajući sebi da se prepuste uživanju u mrsnom zalogaju tokom posta. Kad bi im se tako nešto desilo, odlazili su na razgovor sa duhovnikom kako bi utvrdili šta ih je udaljilo od posne hrane i zbog čega nisu odoljeli mrsnim namirnicama.

Važno je, savjetuju sveštenici, i ne upasti u drugu krajnost, a to je pretjerana griža savjesti. Cilj posta nije da čovjek sebe slomi, već da se izgradi. Zbog toga sveštenici često podsjećaju da Bog gleda na namjeru i trud, a ne na slučajnu grešku. Post nije uvijek savršen niz dana bez greške, već put na kojem se, uprkos greškama, ide naprijed, prenosi Žena Blic.