Za mnoge, to nije samo duhovno uvjerenje, već način života – tiha snaga koja pruža utjehu, vodi kroz tamne trenutke i inspiriše na dobrotu, praštanje i nadu.

Bez obzira na to da li dolazi kroz religiju, lično iskustvo ili unutrašnji osjećaj povezanosti sa nečim višim, vjera u Boga ima moć da mijenja ljude iznutra i spolja. Više o tome šta je sa ljudima koji ne osjećaju takvu povezanost, govorio je jednom prilikom i otac Predrag Popović:

"Možeš bez Boga? Evo, nema problema. Bog se pomjerio i pustio te, ali đavolu onda čovjek više nije interesantan. Đavo ne dira čovjeka koji živi bez Boga, pusti ga na miru, ostavi ga. Zašto bi ga dirao, on već živi bez Boga. On kao da je čipovan, on je već bezbožnik i onda čovjek nema iskušenja. Živi jedan ovako "normalan život", jedan pseći život. Jede, spava, ide u krevet, pije i u krug, tako cijeli život. Kao stoka čeka čas klanja, i to je to" rekao je u snimku.

No, kada čovjek krene u crkvi i postane odlučan u tome, vrlo je važna jedna stvar - istrajnost. Zašto je to tako, dodatno je pojasnio otac Predrag:
"Kad kreneš u crkvu, pa krenu iskušenja, znači da se onaj nečastivi buni. Tada znaš da si na pravom putu. I onda krenemo u crkvu, i što smo jači to su iskušenja jača. Navaljuje se na tebe sve više i više, znači da si na opasnom putu," zaključio je, prenosi Ona.rs.