Život, podvig i čuda svetitelja

Rođen je u Antiohiji 522. godine, u vrijeme cara Justina Starijega. Njegov otac je poginuo u zemljotresu, pa je Simeon ostao sam sa majkom Martom.

U šestoj godini života udaljio se u pustinju ka duhovniku Jovanu, pod čijim se rukovodstvom predao velikom posnom i molitvenom podvigu, na divljenje svih koji su ga vidjeli. Pretrpjevši strašna demonska iskušenja, primio je od Gospoda i Njegovih anđela veliku utjehu i blagodat. Gospod Hristos mu se javio u vidu krasnog dječaka, pa se poslije tog viđenja u srcu Simeonovom razgorjela velika ljubav prema Hristu.

Mnoge godine proveo je na stolpu moleći se Bogu i pojući psalme. Po uputstvu Božjem, udaljio se potom na goru koju je sam Gospod prozvao Divnom, pa je po imenu ove gore i sam Simeon prozvan Divnogorac.

Shodno njegovoj ljubavi prema Bogu, data mu je bila rijetka blagodat pomoću koje je iscjeljivao svaku bolest, ukroćavao zvijeri, prozirao u daleke krajeve svijeta i u ljudska srca. Takođe je izlazio van sebe i gledao nebesa, razgovarao sa anđelima, strašio i razgonio demone, proricao, te živio ponekad po trideset dana bez sna i još duže bez hrane, primajući hranu direktno iz ruku anđela.

Na njemu se u potpunosti ispuniše riječi Spasiteljeve iz Jevanđelja po Jovanu (Jn 14, 12): "Ko vjeruje u mene, djela koja ja tvorim i on će tvoriti, i veća će od ovih tvoriti."

Ljeta Gospodnjeg 596, u sedamdeset petoj godini života, predstavi se Simeon Gospodu da se vječito naslađuje gledanjem lica Božijeg zajedno sa anđelima.

Narodni običaji i vjerovanja

Postoji nekoliko rituala za koje se u narodu vjeruje da donose sreću. Prema jednom od njih, neudate djevojke danas valja da naprave vijenac od cvijeća i spuste ga u rijeku ili potok, jer se vjeruje da će do kraja godine naći srodnu dušu i udati se. Takođe, iz kuće danas valja tri puta iznositi smeće, kako bi se spriječio ulazak bolesti u dom.