Sveti mučenik Kalinik bio je rodom iz Kilikije. Vaspitan od malena u hrišćanskom blagočešću, ostavivši sve pošao je da propovijeda Jevanđelje. U Ankiri ga uhvati neki neznabožački knez Sakerdon. Kada mu knez grozno zaprijeti mukama ako se ne pokloni idolima, odgovori mu sv. Kalinik: "Meni je svaka muka za Boga moga tako dobro došla kao gladnome hljeb".

Poslije strašnih mučenja i batina, obu ga knez u gvozdene opanke sa ekserima unutra i naredi da ga tjeraju u grad Gangrski. Niti ga smjede više mučiti niti pogubiti u Ankiri, pošto se mnogi, gledajući junačko trpljenje Božijeg čovjeka, obratiše u vjeru Hristovu. Putem ožednješe vojnici, a ne bješe vode. Sv. Kalinik se pomoli Bogu i izvede vodu iz jednog kamena. Kad stigoše u grad Gangrski, baciše mučitelji sv. Kalinika u peć zažarenu.

Svetitelj se pomoli Bogu govoreći: "Blagodarim ti, Oče nebeski, što si me učinio dostojnim ovoga časa u koji za ime Tvoje sveto umirem". Potom uđe u oganj. Kada se oganj ugasi, nađoše tijelo njegovo mrtvo, ali cijelo i od ognja nepovrijeđeno. Česno postrada i uvenča se vijencem vječne slave oko 250. godine.

Sa druge strane, sveta mučenica Serafima bila je rodom iz Antiohije. Živjela je u domu neke Savine, senatorke, koju privede vjeri Hristovoj. Čuvši za nju neki Viril, mučitelj hrišćana, naredi da je dovedu pred njega. Pošto Serafima ostade nepokolebljiva u svojoj vjeri, naredi mučitelj da se baci u tamnicu i posla neke mladiće da s njom prenoće i da je oskvrne. Serafima se Bogu moljaše u tamnici kad mladići stigoše pred tamnička vrata.

Tu najedanput zablješta pred njima anđeo Božiji s mačem u ruci, te oni padoše kao mrtvi, potpuno nesvjesni i raslabljeni. Sutradan mučitelj zamoli Serafimu te molitvom povrati mladiće svijesti.

Pripisujući sve ovo mađijama, Viril naredi da ovu svetu djevicu najprije žegu svijećama, a potom da je biju štapovima. No dok su je bili, odlomi se jedan komad štapa, odskoči i udari Virila u oči, od čega on oslijepi. Najzad mačem odsjekoše glavu ovoj Hristovoj sluškinji i ona predade duh svoj Bogu. Blagočestiva Savina česno pogrebe njeno tijelo, od koga poče teći iscjeljenje mnogima. Postradala je sv. Serafima u vrijeme cara Adrijana (117–138).

Besjeda: "Milost Božija, braćo, odlaže onaj dan koji gori kao peć, po riječima proročkim (Mal. 4, 1). Neka se, dakle, zastide rugači koji se rugaju obećanju Božijem i govore: gdje je obećanje dolaska Njegova? Nije Bog zaboravio obećanje Svoje, nego su grešnici zaboravili sami sebe. A Bog po neizmjernoj milosti Svojoj čeka da grešnici dođu k sebi, da se pokaju i pripreme za dan onaj koji se ne ponavlja. Gle, dan onaj nije kao mnogi dani koji se daju ljudima radi pokajanja i pripreme za susret s Bogom. Dan je onaj jedan i razlikuje se od svih ostalih dana, jer on ne dolazi za pokajanje nego za sud. Kao što je Sud Strašni jedan i neponovljiv, tako je i dan onaj jedan i neponovljiv.

Bog ne želi da iko od ljudi pogine. On nije stvorio ljude za pogibiju nego za spasenje. Ima li baštovana koji, sijući povrće, želi da mu se povrće sasuši i propadne? A Bog je mudriji i sažaljiviji od svih ljudi. Jednu želju Bog ima, naime: da se svi ljudi pokaju i od zla povrate. Kako se raduje vinogradar kad mu se uveli vinograd povrati, ponovo ozeleni i plod donese! Kolika li je tek radost Boga i anđela Božijih kad se duše ljudske, uvele od grijeha, povrate i podmlade od suza pokajanja, te donesu plod pokajanja."

MOLITVA: "O Gospode, milosrdni i čovjekoljubivi, pomozi grešnicima da osjete milost Tvoju i sažaljivost Tvoju prema njima — da osjete i da se pokaju, da se pokaju i povrate sa opakih puteva svojih. Tebi slava i hvala vavijek. Amin."