Lisimah, sin nekoga velikaša, imaše želju da se oženi Fevronijom, no kako car Dioklecijan podozrevaše u njemu potajnog hrišćanina, posla ga na Istok, sa Selinom, stricem njegovim, da hvata i ubija hrišćane. Surov bješe Selin kao zvjer, i svuda bez poštede istrebljivaše hrišćane.  

Lisimah, naprotiv, gdje god mogaše šteđaše hrišćane i sklanjaše ih od svoga zveropodobnog strica. Napravivši pustoš od hrišćana u Palmiri, Selin dođe u grad Sivapolj, blizu kog bješe manastir djevojački sa pedeset isposnica, među kojima i Fevronija.

Iako joj bješe tek dvadeset godina, Fevroniju poštovahu i u manastiru i u gradu zbog velike krotosti, mudrosti i uzdržljivosti. U tom manastiru držaše se pravilo blažene Platonide, ranije igumanije, da se svaki dan petka provodi samo u molitvama i čitanju sveštenih knjiga, bez ikakva drugog rada.  

Vriena bješe odredila Fevroniju da čita sestrama sveštene knjige, i to stojeći skrivena iza zavjese, da se niko ne bi zamaivao i plenio krasotom lica njenoga. Čuvši Selin za Fevroniju, naredi da mu je dovedu. Pa kad se sveta djevica ne htje odreći Hrista i pristati na brak sa smrtnim čovjekom, on naredi da je šibaju, potom da joj zube izbiju, potom da joj odsjeku ruke, pa prsi, pa noge, i najzad da je posjeku mačem.

Ali mučitelja – toga istog dana snađe strašna kazna Božja: bjes uđe u njega, i obuze ga neki samrtni užas; u tom užasu on udari glavom o mermerni stub i pade mrtav. Lisimah naredi da se tijelo Fevronijino sabere i odnese u manastir, gdje bude česno sahranjeno, a on se sa mnogim drugim vojnicima krsti. Od moštiju svete Fevronije bivahu mnoga isceljenja, a i ona se javljaše u dan praznika njenog i stajaše na svom uobičajenom mjestu među sestrama, i sve sestre gledahu je sa strahom i radošću. Česno postrada sveta Fevronija i preseli se u vječno blaženstvo 310. a 363. godine mošti njene budu prenete u Carigrad.  

Tropar

“Tebe Ženiche moj ljubim i tražeći Te stradam, i raspinjem se i sahranjujem u krštenju Tvome. I stradam radi Tebe, da bih carstvovala s Tobom, i umirem za Tebe, da bih živjela s Tobom. Primi me kao čistu žrtvu, s ljubavlju žrtvovanu za Tebe.” Njenim molitvama, kao Milostiv, spasi duše naše.