Praznik svake godine okupi veliki broj vjernika koji dolaze u manastir da se pomole i zapale svijeće, a Svetim Zosimu i Jakovu se, prema vjerničkoj tradiciji, obraćaju posebno za zdravlje, iscjeljenje i potomstvo.

Sveti Zosim i nastanak manastira Tumane

Sveti Zosim Tumanski bio je monah isihasta, odnosno pripadnik monaške tradicije kojoj su pripadali i Sinaiti koji su u vrijeme kneza Lazara dolazili u Srbiju.

Prema predanju, Zosim je živio kao isposnik u kamenoj pećini u blizini današnjeg manastira Tumane.

Njegov život nije detaljno dokumentovan, ali narodno predanje govori o neobičnom događaju koji se vezuje za nastanak manastira.

Prema toj priči, tokom lova ga je slučajno ranio Miloš Obilić. Kada je shvatio šta se dogodilo, Obilić je na mjestu gdje je svetitelj preminuo podigao crkvu, koja je kasnije postala dio manastira Tumane.

Mošti Svetog Zosima pronađene su 8. avgusta 1936. godine i danas se čuvaju u manastiru.

Sveti Jakov bio je doktor nauka prije nego što je postao monah

Sveti Jakov Tumanski rođen je kao Radoje Arsović 1894. godine u selu Kušići kod Ivanjice.

Bio je izuzetno obrazovan i tokom života je stekao čak dva doktorata u Francuskoj. Ipak, kasnije je napustio svjetovni život i posvetio se monaštvu.

Uz vladiku Nikolaja Velimirovića priključio se monaškom životu u manastiru Žiča, gdje je prošao različita poslušanja. U predanju je ostao upamćen po skromnosti, ćutljivosti i duhovnim darovima.

Stradao je 1946. godine, a po sopstvenoj želji sahranjen je u Tumanu. Njegove mošti otkrivene su 21. oktobra 2014. godine.

Vjernici dolaze zbog molitve za zdravlje

U manastiru Tumane Sveti Zosim i Sveti Jakov posebno se poštuju kao čudotvorci.

U manastirskom predanju zabilježena su brojna svjedočanstva vjernika o uslišanim molitvama i iscjeljenjima. Vjernici im se obraćaju sa molitvama za zdravlje, pomoć u nevoljama i potomstvo.

Važno je, međutim, naglasiti da su takva svjedočanstva dio vjerskog i narodnog predanja, a ne medicinski potvrđene tvrdnje o liječenju bolesti.

Koji su običaji na ovaj praznik?

Na praznik Svetog Zosima i Svetog Jakova vjernici pale svijeće, mole se za zdravlje i mir u domu, a neki se zavjetuju da će posjetiti manastir.

U pojedinim krajevima postoji običaj da se na ovaj dan izbjegavaju teži fizički poslovi, naročito radovi u polju. Takođe se ponegdje priprema hrana koja se dijeli siromašnima.

Pošto praznik ove godine pada u vrijeme Gospojinskog posta i u petak, pravoslavni vjernici koji poste pripremaju posnu hranu na vodi.

Za mnoge vjernike, 21. avgust zato nije samo datum u crkvenom kalendaru, već dan kada se posebno prisjećaju dvojice tumanskih svetitelja i dolaze u manastir sa molitvama za zdravlje, mir i pomoć, piše Telegraf.