Krštenje u Pravoslavnoj crkvi je za svakog poseban i nesvakidašnji događaj. To je ulazak, učlanjenje u Crkvu, zapravo je to izlazak iz okvira vremena i prostora, rekli bi poznavaoci. Neki se krste da bi mogli da budu drugima kumovi, da bi se vjenčali u crkvi ili zato što su roditelji tako odlučili. Neki se krste onda kada poveruju u Boga, kada riješe da žive po Božijim zapovijestima.
Sasvim svejedno zašto je ko riješio da se krsti, vjerovatno većina razmišlja šta treba obući u ovoj jedinstvenoj prilici, jer se čovjek krsti samo jednom u životu. Ne bi trebalo da se pretjeruje ni u dotjerivanju, kinđurenju, pokazivanju statusa i bogatstva; niti pak u pretjerano opuštenom, dronjavom, “baš me briga” stilu. Sredina je uvijek mjera prave vrijednosti i dobrog ukusa. A šta to znači za one koji idu na krštenje?
Muškarci mogu da budu zaista elegantni i dostojanstveni, pa je poželjno obući farmerke i sako što je prava mera između formalnog i opuštenog. Bermude su neozbiljne, kao i trenerke. Košulje, džemperi, majice se odlično uklapaju sa farmerkama ili pantalonama, zavisi od ukusa. Papuče i sandale djeluju neozbiljno ali su zato patike postale uobičajene svuda pa i tokom krštenja u ckrvi.
Ljudi sa posebnom pažnjom oblače djecu kada ih dovode na krštenje u crkvu. Ako su djeca veća bilo bi dobro da ih roditelji odvedu nekoliko puta prije krštenja u crkvu kako bi se navikla na atmosferu i da na samom krštenju ne bi plakala. Ni kod djece ne treba preterivati u skupoconom oblačenju ili se izlagati trošku i kupovati novu odjeću. Lijepo je vidjeti dotjerano, čisto, vaspitano dijete. Skupa odjeća nije garancija svega toga. Takođe, sasvim opuštena varijanta, dronjave trenerke, prljave majice, blatnjave patike nisu stvar stila već nepoštovanja domaćina pa i crkve.
Veoma je važno da se poštuje poredak crkve, da se ne viče, da se djeca ne grde, a roditelji ne svađaju.
Komentari (0)