Prepodobni Isakije živio je u 4. vijeku položivši monaške zavjete i podvizavajući se u pustinji. Porijeklom je vjerovatno bio iz Sirije.  Tokom vladavine cara Valensa (364 – 378), revnosnog pristalice Arijeve jeresi, počeo je progon pravoslavnih. Prihvativši krštenje od arijanskog episkopa Evdoksija, Valens mu se zakleo da će progoniti Pravoslavlje svim sredstvima i održao je svoje obećanje. Njegova trinaestogodišnja vladavina bila je stalni progon pravoslavnih. Izdao je dekret prema kojem će svi, ne štedeći bilo koje godine, pol ili rang, biti primorani da prihvate arijanizam, a protivnici da se kazne smrću. Progon je bio posebno žestok u Carigradu, gdje su sve pravoslavne crkve zatvarane i rušene a neke pretvorene u staje.

Saznavši za progon, prepodobni Isakije napustio je pustinju i došao u Carigrad da utješi i ojača pravoslavne. Njegove riječi ohrabrile su i ojačale progonjene, jer je Isakije bio pun mudrosti i blagodati. Duboko je oplakivao sudbinu pravoslavnih i molio se Bogu da okrene carevo srce i usadi mu milost i pravdu.  U to vrijeme, varvarski Goti, koji su živjeli duž Dunava, ratovali su protiv carstva. Zauzeli su Trakiju i uputili se ka Carigradu. Kada je car Valens sa vojskom napuštao prestonicu, prepodobni Isakije  se, okrećući se caru, glasno uzviknuo: „Care, otvori crkve pravoslavnima, a onda će ti Gospod pomoći!“. Ali car, ne obraćajući pažnju na njegove riječi, samopouzdano je nastavio svojim putem. Tri puta je prepodobni Isakije  ponovio svoj zahtjev i proročanstvo. Bijesni car je naredio da prepodobnog Isakija bace u duboku jarugu obraslu trnjem. Na dnu jaruge nalazila se močvara, iz nje se nije moglo izaći. Ali prepodobni Isakije   je uz pomoć Božiju ostao živ, izašao je, sustigao cara i rekao: „Htio si da me uništiš, ali sveti Anđeli su me izveli iz ponora. Slušaj me, otvori crkve pravoslavnima i pobijedićeš svoje neprijatelje. Ako me ne poslušaš tada se nećeš vratiti živ, već ćeš izgorjeti u ognju“. Car se začudio hrabrosti starca i naredi svojoj pratnji Saturninu i Viktoru da uzmu prepodobnog Isakija  i zadrže ga u zatvoru do njegovog povratka.

Ubrzo se proročanstvo svetiteljevo obistinilo. Goti su pobijedili i počeli da gone grčke vojnike. Car se, zajedno sa svojim arijanskim zapovjednikom, sklonio u štalu sa slamom i napadači su ih spalili. Posle vijesti o carevoj smrti, prepodobni Isakije   je pušten i počeli su da ga slave kao Božieg proroka. Kada je sveti car Teodosije Veliki (379 – 395) izabran na presto, on je, po savjetu Saturnina i Viktora, pozvao starca kod sebe, upoznao ga sa velikom čašću, zatražio svete molitve i ispunio sva njegova uputstva. Protjerao Arijance iz Carigrada i vratio crkve pravoslavnima. Prepodobni Isakije  je želio da se vrati u pustinju, ali Saturnin i Viktor su ga molili da ne napušta grad i da ga zaštiti molitvama. Na periferiji Carigrada sagradili su mjesto za život za svetitelja, gdje su mu se monasi okupljali. Tako je nastao manastir,u kojem je iguman i duhovnik bio prepodobni Isakije. Takođe je hranio laike, i mnogo pomagao siromašnima i nevoljnicima. Došavši u duboku starost, prepodobni Isakije  je prepodobnog Dalmata (datum slavljenja 3. avgust) učinio igumanom, po čijem je imenu kasnije ta obitelj nazvana Dalmatska.  Prepodobni Isakije  je umro 383. godine. Mošti svetog Isakija položene su u crkvi „Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana“ u blizini dalmatskog manastira.

Tropar (glas 8):

U tebi se, oče, sigurno spase bogolikost, jer si primivši Krst, slijedio Hrista. Djelima si učio prezirati tijelo, želeći više za dušu stvari besmrtne, zato i sa Anđelima, Sveti Isakije, raduje se duh tvoj.