Njegov život i djelo ostaju vječni simbol posvećenosti Bogu i čvrstog stava u odbrani pravoslavlja. Uz ovaj dan dolaze i zanimljivi običaji i verovanja.

Sveti Teofilakt Ispovednik bio je episkop nikomidijski, poznat po svojoj hrabrosti i čvrstoj vjeri. Kada je njegov prijatelj Tarasije postao patrijarh carigradski, Teofilakt je odlučio da prihvati monaški život, zajedno sa nekoliko prijatelja i poštovalaca iz svetovnog staleža.

Na patrijaršijski presto u Carigradu, nakon smrti patrijarha Tarasija, došao je Nikifor, a ubrzo zatim na vlast car Lav Jermenin, koji je bio ikonoborac. Njegova odluka izazvala je burne reakcije unutar crkve, budući da je ikonoborna jeres bila osuđena na Sedmom vaseljenskom saboru.

Car je pokušavao da nametne svoju volju, ali se Sveti Teofilakt hrabro suprotstavio, upozoravajući ga na moguće posljedice.

Teofilakt je naredbom cara uklonjen sa položaja i poslat u zatočenje, gde je proveo trideset godina, podnoseći mnoge teškoće i uvrede. Ipak, nije popustio pred neprijateljima vere i ostao je dosljedan svojim uvjerenjima sve do svoje smrti oko 845. godine.

Na dan Svetog Teofilakta, 21. marta, vjernici se posebno posvećuju molitvi i čišćenju svojih misli, vjerujući da ova praksa donosi duhovni mir i zaštitu porodice. Običaj je da se u crkvama okupljaju članovi zajednice, pale svijeće i mole za zdravlje, sreću i blagostanje. Veče pre praznika, a često i tačno u ponoć, posebno je posvećeno tihoj molitvi i postavljanju svojih želja pred ikonu Svetog Teofilakta, jer se veruje da tada njegove moći čuda deluju najjače. Ljudi često pričaju o ličnim iskustvima i zahvalnosti za pomoć koju su primili kroz molitvu, a tradicija prenosa ovih priča s koljena na koljeno dodatno učvršćuje vjeru u čudotvornu moć ovog svetitelja.

Sveti Teofilakt Ispovednik ostaje simbol hrabrosti, vere i čudotvorne pomoći vjernicima širom svijeta, a njegova slava i čuda prenose se s koljena na koljeno kroz vijekove.