Tokom sedmonedjeljnog perioda koji prethodi Vaskrsu, vjernici se uzdržavaju od mesa i mliječnih proizvoda, a u najvećem dijelu posta praktikuje se ishrana na vodi. Ipak, pravoslavni post ne podrazumijeva samo promjenu jelovnika, već i promjenu navika, ponašanja i odnosa prema drugima.

Riječ je o duhovnoj disciplini koja podjednako obuhvata tijelo i misli, pozivajući na molitvu, pokajanje, ispovijest, ali i na uzdržavanje od loših djela.

Upravo na ovaj, često zanemaren aspekt posta, ukazuje i otac Ljubomir Ranković, koji ističe da bi tokom ovog perioda posebnu pažnju trebalo posvetiti obuzdavanju jezika.

Kako navodi, mnogogovorljivost, zle riječi i brzoplete reakcije mogu biti jednako pogubne kao i kršenje tjelesnog posta. Podsjećajući na misao vladike Nikolaja da je veći podvig obuzdati jezik nego cijelog života postiti na hljebu i vodi, poručuje da su riječi često izvor sukoba, mržnje i podjela, te da je upravo njihova kontrola jedan od najvažnijih duhovnih zadataka, prenosi Ona.

U vremenu kada se mišljenja iznose brzo i bez mnogo zadrške, kako u svakodnevnoj komunikaciji tako i na društvenim mrežama, post može biti prilika za svojevrsni „detoks“ od impulsivnih komentara, ogovaranja i osuđivanja. Tjelesni post tada dobija svoj puni smisao tek kada ga prati i duhovni napor.

Poruka koja se ovih dana širi i na društvenim mrežama jeste da duhovni i tjelesni post funkcionišu kao dva nerazdvojna principa. Mnogi vjernici upravo borbu sa sopstvenim mislima i izgovorenim riječima vide kao najveći izazov tokom ovog perioda.

Zato se možda najveći podvig ovog posta ne mjeri samo u tome šta smo izbacili sa trpeze, već i u tome šta smo odlučili da ne izgovorimo. Jer ponekad je tišina snažniji izraz discipline od bilo kog oblika uzdržavanja od hrane.