Na popularnom sajtu ispovesti.com pojavila se potresna priča jedne mlade žene koja radi kao dadilja. U svojoj objavi opisala je neprijatnost koju je doživjela kada je otkrila da je porodica za koju radi – tajno nadzire putem sigurnosnih kamera, a da je o tome prethodno nisu obavijestili.

"Bilo mi je užasno neprijatno, nisam znala kako da reagujem"
Djevojka, koja već nekoliko godina usklađuje posao dadilje sa studijama, ispričala je da se našla u veoma neprijatnoj situaciji:

"Radim kao dadilja već par godina, uz studije. Nedavno sam počela da čuvam dječaka od tri godine i primijetila sam da u stanu imaju kamere o kojima mi nisu ništa rekli. Razumijem roditelje – žele sigurnost i mir, ali mislim da nije u redu što su to sakrili. U ovom poslu povjerenje je osnova, mora da postoji s obje strane. Posao mi je idealan zbog lokacije i smjena, ali ne znam da li mogu svaki dan da trpim osjećaj da me neko nadgleda iza leđa."

Njena objava izazvala je veliku raspravu, naročito među roditeljima koji angažuju dadilje, ali i među onima koji rade taj posao. Dok su jedni podržali djevojku i rekli da je skriveni nadzor oblik nepoštovanja i narušavanja privatnosti, drugi su stali na stranu roditelja, tvrdeći da imaju pravo da zaštite svoju djecu.

"Postavila sam kamere jer sam vidjela koliko ljudi mogu biti neodgovorni"
Jedna od majki uključila se u diskusiju i iznijela svoje iskustvo, objašnjavajući zašto je i sama pribjegla nadzoru:

"Angažovala sam dadilju i jasno joj rekla da moje dijete ima jaku alergiju na kikiriki. Spremila sam ručak, samo je trebalo da ga nahrani. Umjesto toga, bacila je ručak i dala mu smoki s kikirikijem! Kad sam je pozvala da pitam zašto, zbunila se i nije znala šta da kaže – nije ni slutila da imam kameru. Od tada ih uvijek postavljam, a ponekad ni ne kažem da postoje. Ljudi ne shvataju koliko neko može biti nepažljiv ili čak nasilan prema djeci, starima ili nemoćnima."

Vječna dilema: sigurnost ili privatnost?

Ova ispovijest otvorila je pitanje koje dijeli javnost – da li je u redu snimati treće lice bez njegovog znanja, čak i ako su motivi dobronamjerni?

Dok jedni smatraju da roditelji imaju pravo da budu oprezni i da kamere pružaju sigurnost njihovoj djeci, drugi ističu da je povjerenje osnova svake saradnje i da skriveni nadzor narušava dostojanstvo i profesionalni odnos.

Šta vi mislite – da li je skriveni video-nadzor opravdan kada je u pitanju bezbjednost djeteta, ili ipak prelazi granicu privatnosti?

(Stil)