Danas, u 31. godini, ima muža i troje djece – bliznakinje Vanju i Dunju (9), koje pohađaju treći razred osnovne škole u Švedskoj, i sina Despota (3,5).
Iako joj je život u Švedskoj donio sigurnost i stabilnost, srce joj je i dalje vezano za rodno selo u koje se, kako kaže, vraća svake godine:
– Slobodno mogu da kažem da sam pola života živjela u Srbiji, a pola u Švedskoj. Ali u mom srcu je i dalje čežnja za rodnim mjestom.
Kako izgleda škola u Švedskoj
Njene kćerke od ove jeseni pohađaju treći razred. Obrazovanje u Švedskoj traje devet razreda osnovne škole plus predškolsko, a zatim slijedi trogodišnja srednja škola.
– U školu se ide isključivo ujutru, jednosmenski. Časovi za treći razred traju od 8 do 13/14 časova. Djeca imaju doručak od 7 do 7.30, ručak u 11 i užinu u 14. Poslije nastave, djeca koja mogu – idu kući, a ona kojima roditelji plaćaju produženi boravak, takozvani fritids, ostaju. Sve – knjige, sveske i školski pribor – dobijaju u školi. Roditelji ništa ne plaćaju – objašnjava Jovana.
Na prvi pogled, to djeluje kao idila, ali dodaje: – Ovo kada čovjek čita, pomislio bi da je raj. Ali svaka priča ima i svoju drugu stranu.
Prvi roditeljski sastanak – šok oko domaćih zadataka
Na početku školske godine Jovana je prisustvovala roditeljskom sastanku i iznenadila se kada je čula da roditelji Šveđani uglavnom ne podržavaju domaće zadatke.
– Znala sam da nam se kulture razlikuju, ali mislila sam da kada je dobrobit djece u pitanju, bar tu mišljenja treba da se poklope. U meni je proradila balkanska narav i morala sam da stanem iza svog mišljenja – kaže ona.
Na sastanku je prva ustala i rekla da smatra da bi domaći zadaci trebalo da postoje barem jednom nedjeljno – kako bi djeca obnovila gradivo, učila disciplinu i bila odvojena od digitalnog svijeta. Učiteljica je njen stav podržala, ali reakcije roditelja švedskog porijekla bile su potpuno drugačije – smatrali su da škola sama po sebi djeci zadaje dovoljno obaveza.
– Roditelji stranci su ćutali. A poslije su mi prilazili i govorili: "Bravo, i mi mislimo isto, ali nismo imali hrabrosti da kažemo."
Autoritet nastavnika i disciplina
Jovana primjećuje i drugu veliku razliku – izostanak autoriteta nastavnika u švedskim školama.
– Nastavnik kao nastavnik nema nikakav autoritet. Kod nas je nastavnik uvijek bio autoritet, postojalo je poštovanje. Ovdje toga nema koliko bi trebalo. Primjer: na jednom času učenik je pokazao nastavniku srednji prst i izašao iz učionice – bez ikakvih posljedica – kaže ona.
Po njenom mišljenju, srpske škole imaju mnogo boljih vrijednosti – disciplinu, znanje i tradiciju – a nedostaju im samo resursi kakve imaju švedske, poput besplatnih knjiga i obroka.
Ocjenjivanje i predmeti
Ocjene u Švedskoj djeca dobijaju od šestog razreda. Postoje i nacionalni testovi u trećem, šestom i devetom razredu, ali oni služe više kao orijentacija nego jedini kriterijum.
Uče se švedski, engleski, matematika, prirodne i društvene nauke, fizičko (sa obaveznim plivanjem), muzičko, likovno, tehničko i poseban predmet slöjd – rad sa tkaninama i vezenje.
Pogled na roditeljstvo u Švedskoj
Jovana smatra da je švedski sistem uređen tako da rastereti roditelje, ali često na štetu odnosa sa djecom.
– Ovdje je normalno da djeca budu po 10 sati u vrtićima i školama jer roditelji rade. Ja sam dala otkaz jer sam htjela više da se posvetim djeci, ali poslodavcu nije odgovaralo da radim 80%. Sistem ti bukvalno veže ruke kada su djeca u pitanju – objašnjava.
Posebnu razliku primjećuje među djecom stranog porijekla, koja se, kako kaže, više trude i pokazuju poštovanje prema školi i nastavnicima.
Domaći zadaci u njenoj kući
– Mojoj djeci domaći zadaci mnogo pomažu da zadrže fokus i obnove gradivo. Čak i kada su bolesne, ja uzmem knjige i one rade da ne zaostaju. Uvijek sam za domaće zadatke – kaže Jovana.
Dodaje da su djeca iz Srbije u prednosti kada je znanje u pitanju:
– Kada sam ovdje krenula u deveti razred, oni su radili matematiku iz našeg šestog ili sedmog. Nastavnik je bio iznenađen mojim znanjem. Naša djeca ovdje posebno briljiraju u matematici, fizici i hemiji.
Dvije škole, dva svijeta
Jovanino iskustvo oslikava duboke razlike u obrazovnim filozofijama: švedski sistem pruža djeci slobodu i samostalnost, dok srpski insistira na disciplini i znanju.
– Kada bismo stavili devetogodišnjaka iz srpske škole sa devetogodišnjakom iz švedske, vidjeli bismo veliku razliku – što intelektualno, što u snalažljivosti – zaključuje Jovana, piše Ona.rs.