Dječija psihologinja Rim Rauda, autorica vodiča za svjesno roditeljstvo i kreatorica programa FOUNDATIONS, godinama proučava šta, zapravo, gradi zdrav odnos između roditelja i djece. Nakon više od 200 analiziranih odnosa i vlastite roditeljske prakse, došla je do ključnog zaključka: djeca prestaju da slušaju kada im se oduzme osjećaj poštovanja i sigurnosti.

I dok roditelji često izgovaraju određene rečenice automatski, upravo te fraze mogu sabotirati vezu s djetetom i izazvati još veći otpor, kaže ona u tekstu objavljenom na CNBC Make It. Evo koje su to i kako ih zamijeniti na način koji poziva na saradnju, a ne na borbu.

Umjesto: „Zato što sam tako rekla!“

Recite: „Znam da ti se ovo ne dopada. Objasnit ću ti zašto, pa nastavljamo dalje.“

Fraza „zato što sam tako rekla“ djeluje kao naređenje koje gasi svaku komunikaciju. Možda djeluje kao “čvrst stav”, ali dijete ne uči da razumije – već da se povinuje. Kratko objašnjenje ne znači popuštanje, već modelovanje mirnog i sigurnog vodstva.

Recite: „Kad budeš spreman da uradiš [konkretna stvar], možemo da radimo [željenu aktivnost].“

Prijetnje najčešće izazivaju suprotno ponašanje – dijete ulazi u odbranu. Ova fraza zadržava granice, ali vraća kontrolu djetetu: ono odlučuje kada će biti spremno da se uključi. Time se ne oduzima autoritet roditelja, već se smanjuje tenzija i vraća fokus na saradnju.

Umjesto: „Nemoj da plačeš, sve je uredu“

Recite: „Vidim da si jako uznemiren. Hajde da pričamo o tome.“

Iako često dolazi iz dobre namjere, poruka “nema razloga da plačeš” kod djeteta izaziva osjećaj da su mu emocije nepoželjne. Umjesto toga, priznanje osjećanja i poziv na razgovor djetetu daje signal da je sigurno da izrazi ono što ga muči.

Umjesto: „Koliko puta treba da ti kažem?“

Recite: „Već sam te nekoliko puta pitala. Pomozi mi da razumijem zašto je ovo teško.“

Ova frustrirana rečenica pretpostavlja da dijete svjesno ignoriše. A vrlo često se iza „neposlušnosti“ kriju nesnalaženje, preopterećenost ili emocionalna potreba. Prebacivanjem fokusa na razumijevanje, umjesto krivice, otvaramo prostor za pravi dijalog.

Umjesto: „Znaš ti bolje od toga“

Recite: „Nešto ti sada smeta da budeš u svom najboljem izdanju. Hajde da pričamo.“

Fraza “znaš ti bolje” djeluje kao optužba i ostavlja dijete sa sramom – a ne motivacijom. Kada pokažemo da vjerujemo u dobre namjere djeteta, čak i kad griješi, šaljemo poruku da smo tu ne da sudimo, već da ga pratimo kroz razvoj.

Šta djeci zaista treba da bi nas slušala?


Slušanje nije rezultat kontrole, već odnosa. Djeca reaguju na ton, ritam i emociju, mnogo više nego na naredbu. Kada osjećaju da su viđena, shvaćena i vođena s poštovanjem, prirodno žele da sarađuju. I upravo zato fraze koje biramo znače mnogo više nego što djeluje na prvi pogled – one nisu samo komunikacija, već alat za građenje povjerenja.

Ili, kako psihologinja Rim Rauda, kaže: “Ne tražimo poslušnost, već povezanost. Kad to uspijemo, saradnja dolazi sama.”

BONUS VIDEO: