Jedna mama je nedavno podijelila priču o svojoj četvorogodišnjoj kćerki Lili koja je, nakon što su je u vrtiću nazvali ružnom, po cijelom licu namazala roze marker, vjerujući da će tako izgledati ljepše. Ova djevojčica je lijepa i voljena – ali to sama ne vidi. Zašto?

Nažalost, nije izuzetak. Ako mislite da su opsesije izgledom rezervisane za pubertet, varate se. Prema istraživanju, briga o izgledu kod djevojčica počinje već s 3 godine. U istraživanju je učestvovalo 170 djece uzrasta od 3 do 5 godina – i rezultati su zabrinjavajući, piše HuffPost.

Djevojčice su redovno birale zanimanja povezana s izgledom (model, šminkerka), pamtili modne kombinacije s fotografija bolje od dječaka i često birale igračke koje naglašavaju izgled, poput kozmetičkih setova. Pet puta češće nego dječaci govorile su da im se neki lik sviđa zato što je lijep.

Od najranijeg uzrasta djeca usvajaju poruke o tome šta znači biti djevojčica ili dječak. A poruke koje današnja kultura šalje, kroz crtiće, igračke, reklame i društvene mreže, djevojčicama govore da je njihova vrijednost vezana za izgled, dok se kod dječaka više cijeni akcija i sposobnost.

Šta roditelji mogu učiniti?

Srećom, postoje vrlo konkretne stvari koje roditelji mogu uraditi kako bi zaustavili ovu štetnu spiralu:

Birajte drugačije igračke i sadržaje. Igračke koje podstiču kreativnost, logiku, snalažljivost i timski rad, bez naglaska na izgled, odličan su izbor. Likovi poput Mirabel iz Encanta ili Luize, poznate po snazi umjesto po ljepoti, sjajni su uzori.

Pazite na komentare. Umjesto da djevojčicama uvijek govorite „kako su lijepe“ ili „kako im lijepo stoji haljinica“, potrudite se da pohvalite njihove osobine: „Baš si bila hrabra!“, „Super si to smislila!“ ili „Divno si se ponijela prema prijateljici.“

Odbijajte štetne poklone. Nije lako reći „ne“ kada neko iz porodice donese lutku s nerealnim proporcijama ili set za šminkanje za trogodišnjakinju, ali važno je. Djeca u tom uzrastu ne razumiju ironiju ni metaforu, sve shvataju bukvalno.

Širite definiciju djevojčice i dječaka. Ne mora svaka djevojčica voljeti roze niti svaki dječak biti „jak i neustrašiv“. Kada proširite granice onoga što djeca mogu biti, dajete im slobodu da razviju autentičan identitet.

Iako će spoljašnji svijet nastaviti da šalje poruke o „idealnoj“ ljepoti – od plakata do crtanih filmova, a kasnije i društvenih mreža – roditelji su ti koji mogu postaviti temelje za zdravu sliku o sebi. I ne, to ne znači da treba djeci braniti da se osjećaju lijepo, ali svakako im treba pomoći da shvate da njihova vrijednost ne zavisi od toga.

Jer niko, pa ni četvorogodišnja Lili, ne bi trebalo da se osjeća kao da mora biti neko drugi da bi bio dovoljno dobar.

(Alo.rs)