1. Nedostaje im empatija

Roditelji čija odrasla djeca često nemaju kontakt obično nemaju empatiju, što znači da se bore da prepoznaju tuđe emocije. Kako je sertifikovani trener za život i odnose Mici Bokman objasnio, neko kome nedostaje empatija često osuđuje emocije drugih ljudi. Oni ne žele ili ne mogu da razumeju svoja osjećanja, tako da nemaju neophodnu propusnost ili perspektivu kako se drugi ljudi osjećaju.

Bokman je primijetio da se ljudi kojima nedostaje empatija često bore da održe odnose na duži rok. Ranjivost je ključna komponenta bliskih veza, što ljudi bez empatije ne mogu da pokažu. Takođe im je teško da shvate kako njihovo ponašanje utiče na druge, zbog čega neempatičan roditelj možda ne razumije zašto je njegovo odraslo dijete donelo odluku da ode bez kontakta.

2. Kontrolisanje

Kontrolisanje je još jedna osobina roditelja sa kojima njihova odrasla dkeca često nemaju kontakt kada odrastu. Vrlo je moguće da su se roditelji koji su bili prisutni i dostupni dok su njihova dkeca bila mala navikli da donose važne odluke za njih i da su se borili da priznaju svoju nezavisnost kada postanu odrasli. Možda će pokušati da upravljaju životima svoje odrasle dkece, stvarajući napetost.

Njihova kontrološuća priroda može da se pokaže na različite načine. Možda ne odobravaju karijeru svog odraslog djeteta ili izbor partnera. Možda se čak i ne slažu sa roditeljskim stilom svoje odrasle djece i pokušavaju da podriju kako ih vaspitavaju. Roditelji koji kontrolišu možda ne misle da rade nešto loše, ali ako nisu voljni da se povuku i promijene svoje ponašanje, njihova odrasla deca će vjerovatno prekinuti odnos sa njima.

3. Ignorišu granice svoje djece

Roditelji čija odrasla djeca često nemaju kontakt kada odrastu imaju tendenciju da ignorišu granice. Oni ne poštuju potrebu svoje odrasle djece za prostorom ili njihovu želju da uspostave autonomni identitet, koji je odvojen od načina na koji su odgajani. Roditelji bez granica često previđaju ili prekoračuju granice koje su njihova odrasla djeca postavila, što neminovno dovodi do duboko skrivenog negodovanja.

Prema razvojnom psihologu dr Lusi Blejk, oko 20 odsto odraslih doživljava otuđenje od oca tokom cijelog života, a 9 odsto je otuđeno od majke.

Kao što je dr Blejk primijetio: "Iako to može biti izuzetno bolno i teško za ljude, postoje načini na koje otuđenje osigurava bezbjednost i dobrobit ljudi."

Poštovanje granica je od suštinskog značaja za zdrave odnose. Kada roditelji više puta odbijaju da priznaju granice svoje odrasle djece, rizikuju da budu odsečeni od njihovog života.

4. Preziru osjećanja svoje djece

Roditelji koji odbacuju emocionalna iskustva svoje odrasle djece često se udaljavaju od njih. Oni nipodaštavaju njihova osjećanja tako što svoju djecu etiketiraju kao previše osjetljivu ili im govore da preteruju ako izraze kako se osjećaju. Odrasla djeca koja osjećaju da ih roditelji ne čuju ili ih ne podržavaju mogu se boriti da ostanu povezana sa sobom, što često može dovesti do toga da ne budu u kontaktu.

Djeca moraju da se osećaju potvrđeno od strane svojih roditelja, čak i u odraslom dobu. Roditelji koji su otvoreno kritični ili osuđuju svoju odraslu djecu zato što dele svoje ranjivosti često im ne ostaju bliski. Pretpostavimo da roditelji umanjuju emocije svoje djece ili tvrde da problematično iskustvo i nije tako loše. U tom slučaju, njihova djeca mogu da postave emocionalnu ili fizičku distancu između kao vid samozaštite, prenosi Mondo.