Vera Gotlib Ana fon Lendorf, svijetu mode poznata kao Veruška, provela je pola života obasjana svjetlima reflektora i blicevima fotoaparata. Njene fotografije objavljene su u više od 800 magazina širom svijeta, a 12 puta krasila je naslovnicu magazina Vogue. Mnogi je smatraju prvim pravim supermodelom u istoriji, ali malo ko zna da je iza zapanjujuće ljepote stajala jedna od najtragičnijih životnih priča modne industrije.
Prije nego što je postala muza umjetnika i kreatora, Veruška je preživjela siromaštvo, koncentracioni logor, izgubila je porodicu i identitet. Tek tada je počeo njen uspon ka svjetskoj slavi.
Djetinjstvo je provela u Kenigsbergu (danas Kalinjingrad), u porodičnoj vili sa više od stotinu prostorija. Rođena u njemačkoj aristokratiji, živjela je luksuzno – sve dok njen otac nije doživio šok.
Veruškin otac u početku je bio pristalica politike Adolfa Hitlera, ali nakon što je svjedočio strijeljanju jevrejske djece, prelazi na stranu otpora. Godine 1944. učestvovao je u neuspjelom atentatu na Hitlera, zbog čega je uhapšen i pogubljen.
Porodici je oduzeto imanje, sve je spaljeno. Majka završava u zatvoru, a mala Vera deportovana je u koncentracioni logor, gdje ostaje do kraja rata.
Visoka – previše visoka za balerinu
Kao dijete sanjala je da postane balerina, ali sa 190 cm visine to je bilo nemoguće. Umjesto scene, Vera se okreće slikarstvu. Nakon rata odlazi u Italiju, gdje je upoznaje Ugo Mulas, uticajni fotograf. Kroz njegov objektiv ulazi u svijet mode – ali bez početnog uspjeha.
U Parizu djeluje glomazno u poređenju s tadašnjim manekenkama, visoka i do 20 cm više od njih. Ipak, sudbina je vodi do Ejlin Sesil Ford, vlasnice poznate modne agencije, koja joj savjetuje da se preseli u Ameriku – zemlju visokih, plavih žena.
Ali ni Amerika nije bila oduševljena. Savjetuju joj da smrša i oboji kosu u crno. Razočarana, vraća se u Evropu.
Ruska špijunka i modna iluzija
Oblikovana tragedijom i snagom volje, odlučuje da promijeni sve i izmišlja novi identitet – ruska aristokratkinja Veruška. Iz imena izbacuje „fon“ i odriče se njemačkog porijekla. Počinje da nosi isključivo crnu odjeću, njeguje misterioznu auru, a svijet počinje da šapuće da je možda i špijunka.
Taj mit donosi joj slavu. Ubrzo stižu pozivi sa svih strana. Godine 1966. pojavljuje se u filmu „Foto-povećanje“ velikog Antonionija, što joj donosi planetarnu popularnost.
Sarađuje sa magazinom Vogue, Salvadorom Dalijem, a u jeku karijere zarađuje i po 10.000 dolara dnevno.
Kraj modne bajke
Sredinom 70-ih godina povlači se iz svijeta mode. Razlog je sukob s novim urednikom Voguea, koji joj predlaže da skine plavu kosu i „nosi nešto jednostavno“. Odbija i seli se nazad u Evropu.
Ali Veruška ne nestaje – prelazi u umjetnost. Već ranije je eksperimentisala s body-artom, oslikavajući cijelo tijelo i pretvarajući se u biljke, životinje, pa čak i kamen.
„Meni nije bilo dovoljno da budem lijepa. Ja sam željela da postanem neko drugi.“
U Keniji je tijelo prekrila crnim sjajem kako bi se stopila sa lokalnim stanovništvom. U Španiji, Salvador Dali je želio da je potpuno prekrije penom za brijanje. Oboje su bili oduševljeni saradnjom.
„Dali je bio u nekoj vrsti euforije, potpuno lud, i to mi je najviše prijalo kod njega“, pričala je Veruška.
Danas su upravo te fotografije inspiracija mnogim modelima i umjetnicima, prenosi Žena Blic
