U Banjaluci je juče održana audicija za novu sezonu regionalno popularnog takmičenja "Zvezde Granda". Više od 250 kandidata iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, regiona i Evrope okušalo je sreću i zapjevalo pred žirijem.

Puna 3 sata publika je gromoglasno navijala za svoje favorite, kao da je finale ovog popularnog takmičenja, a ne tek prva audicija.

Pored mladića i djevojaka iz Banjaluke, bilo je tu mnogo njih koji su prevalili veliki broj kilometara samo da bi okušali sreću pred mikrofonom.

Iz daleke Belgije, Njemačke, Austrije, Ljubljane, Zagreba, Slavonskog Broda, pa do Cazina, Skucanog Vakufa, Čelinca i Laktaša, stigle su buduće mlade nade u potrazi za svojom srećom.

Sve je bilo super, ali.... Saše Popovića nije bilo. Njegov duh je nedostajao, a u prilog tome, potpuno neočekivano, na samom kraju audicije na bini se pojavio mladi banjalučki poeta koji se nije ni predstavio, te zamolio žiri samo da izrecituje stihove koje je napisao u njegovu čast.


U publici je nastalo oduševljenje koje se ubrzo pretvorilo u muk.

Članovi žirija ovo nisu očekivali.

Pretvorili su se u uvo, oči su ima zasijale od suza, a mladi Banjalučanin je započeo svoj pjesnički omaž Saši Popoviću.

Pjesmu je nazvao ''Dalje ide''.


DALJE IDE


Kreću ponovo audicije u gradovima širom našeg regiona,

počinje potraga, koja će to nova zvijezda da zablista?

Hoće li to biti on ili ona?

Neki takmičari su opušteni, voli ih scena, dok druge ipak drma trema,

dalje će da ide neka nova zvijezda Granda, samo njega više nema.

Više od svega volio je život, porodicu, volio je estradu, ali i ljude,

otišao je sa ove pozornice života prerano, a mogao je još sa nama da bude.

 

Možda je i gore na nebu neki haos, pa im on kao najbolji organizator treba,

gleda nas sve i čuva sa svog parčeta neba, samo ga ovdje više nema.

Znao je da pruži ruku, da pomogne svakome, da podijeli savjete,

bio je godina ozbiljnih, ali u duši je ostao vedar i sa elanom kao neko dijete.

 

On je znao i uspio da na Balkan donese duh i sjaj San Rema,

zaostavština je velika, nije se propuštala prilika, samo njega više nema,

Nije krio ni sreću ni tugu, nikada nije skrivao emocije,

davao je svaki djelić sebe za Zvezde Granda, za svake nove audicije.

 

Njegov duh ostaje sa nama, kao da nas i sada gleda njegova sjena

ide dalje neko ko će iskrenu emociju da šalje, samo njega više nema.

Saša Popović nije volio da se ide previše u priču i u širinu,

zato ću ja ove stihove sada da završim i da kažem još jednu istinu.

 

Većeg vizionara sa dječijim pogledom nije bilo. Bio je uvijek ispred svog vremena,

njegova djela ostaju da žive i dalje, samo njega više nema.

Vječna mu slava i hvala.