Rudolf Nurejev, jedan od najvećih baletskih umjetnika svih vremena, preminuo je u 55. godini života, ostavljajući za sobom neizbrisiv trag u svijetu ples

Od ranog djetinjstva, Nurejev je pokazivao nevjerovatan talenat.

Rođen u Baškiriji, siromašnoj oblasti Sovjetskog Saveza, uspio je zahvaljujući izuzetnoj posvećenosti da se upiše na prestižnu Baletsku akademiju „Vaganova“ u Lenjingradu.

Tu je započeo svoje prve značajne umjetničke korake, ali i složene ljubavne odnose koji su ga pratili kroz cijeli život.

Jedna od žena koje su igrale važnu ulogu u njegovom životu bila je Kubanka Menija Martinez, njegova prijateljica i povremena ljubavna pratnja.

Iako je njihova veza ostala u granicama platonske ljubavi, ona je predstavljala ključni emotivni oslonac za Nurejeva.

Njegova harizma i talent privukli su i pažnju Li Radzivil, sestre Džeki Kenedi, koja je, kako se pričalo, s njim ostvarila i intimnu vezu.

Uprkos svemu, njegova istinska ljubav bila je usmjerena ka muškarcima, posebno prema Dancu Eriku Brunu, s kojim je imao dugu i burnu romansu.

Nurejev je 1961. godine donio odluku koja je promijenila tok njegovog života, tokom turneje u Parizu pobjegao je iz Sovjetskog Saveza i zatražio politički azil.

Taj čin učinio ga je prvim sovjetskim umjetnikom koji je dezertirao tokom Hladnog rata, a samim tim i legendom.

Ubrzo je postao najtraženiji baletan na svijetu, nastupajući u Kraljevskom baletu u Londonu i sarađujući sa najvećim imenima baletske umjetnosti.

Na vrhuncu slave, u vrijeme kada su se prvi slučajevi HIV-a i side pojavili u Evropi, Nurejev nije bio svjestan ozbiljnosti bolesti.

Godinama je ignorisao simptome, sve do 1984. kada mu je dijagnostikovan HIV. Iako je nastavio da pleše uprkos progresiji bolesti, 1992. godine njegovo zdravstveno stanje se dramatično pogoršalo.

U posljednjim mjesecima života napisao je svojevrsni testament pod nazivom "Pismo plesu", u kojem je izrazio zahvalnost za dar koji mu je obilježio život:

"Svaki čovjek treba da pleše čitavog života. Ne da bude baletan, već da pleše. Oni koji nikada ne spoznaju to zadovoljstvo propuštaju suštinu postojanja. Umirem, ali u mislima još plešem…"

Rudolf Nurejev preminuo je 6. januara 1993. godine, ostavljajući za sobom bogato umjetničko nasljeđe i priču o čovjeku koji je živio strastveno, bez kompromisa, do samog kraja.

BONUS VIDEO