Šaban Šaulić nastradao je u stravičnoj saobraćajnoj nesreći koja se dogodila u Njemačkoj na današnji dan, prije tačno šest godina.

Slobodan Bobi Stojadinović bio je u istom automobilu kada je kralj narodne muzike izgubio život, a prošle godine je ispričao sve detalje tragičnog događaja.

- Naše druženje je ostavilo traga. Kad me neko pita i kaže „molim te, objasni mi šta se dešava“, ja ne umijem da odgovorim, ne znam šta da kažem. Ni sam nisam svjestan kako je moguće da se dogodila nesreća. Ja mislim da je on tu, da on nije otišao. Ja živim sa tim i budim se sa tim i liježem, jer je on uvijek tu negde oko mene. Svaki moj pokret me podsjeća na ono što se, nažalost, desilo - počeo je svoju ispovijest Bobi.

Kako kaže, i dalje ne može da se oporavi od traume koju je doživio i od koje vuče niz zdravstvenih problema.

- Sve mi se vraća, sve slike. Stalno čujem glas pokojnog Mirze kako teško uzdiše. Stalno vidim njega (Šabana), jer je on mene pokušao da izvuče iz auta. Sjedio sam iza, on je sjedio ispred mene. Pošto je bio mali auto, on je pomjerio sjedište skroz napred. Govorio sam mu da to ne mora da čini, ali je bio uporan govorivši da imam dugačke noge. Namjestio sam se, a nikada nisam ni u jednom autu namještao sebi zaštitu za glavu. Prvi put u životu u tuđem autu sam namjestio to. Milion puta sam se vozio iza i uvijek sam morao da budem tu u njegovoj blizini da čujem šta priča - ispričao je Stojadinović.

Bobi je otkrio i da su se tog jutra neke stvari odvijale neuobičajeno drugačije nego inače, prije same nesreće. Sve je počelo Šabanovom užurbanošću:
- Neko kuca na vrata, ustajem, otvaram u pidžami. Šaban stoji spreman sa torbom. "Šta je čovječe, vidi koliko je sati, brzo?", rekao je. Brzo, kao u vojsci. Za pet minuta smo bili spremni. Silazimo, on stoji ispred hotela i puši cigaretu. Taj trenutak ne mogu da zaboravim. Uvijek smo mi njega čekali. On kad dođe imao je svoj ritual, ne ulazi u auto dok ne završi cigaretu. Da li je to plus, minus, toplo, hladno, uvijek je bilo tako, on je uvijek morao da ispuši cigaretu do kraja. To jutro kad nas je vidio na vratima, on je bacio cigaretu i rekao: "Idemo, idemo, idemo". Mi u šoku, kažem dobro, polako, a on će: „Kako polako, kasnimo“ - priča Bobi i dodaje da ih je Šaban neuobičajeno požurivao ovoga puta.


- Auto je bio parkiran malo dalje od ulaza, a on se ljutio što je bio daleko. Pitao me je što nisam stao bliže, ali nisam znao šta da kažem. Nosim sam moj i njegov kofer, došli smo do auta i Mirza je otvorio vrata i stavio svoju tešku klavijaturu, mislim da je bila oko 30 kilograma. Jedva sam je podigao i zaglavio je između sjedišta. Merkao je i rekao: "Ne daj Bože da me ovo udari, ubiće me". Namjestio sam se, namjestio sjedište za glavu i to mi je život spasilo - ističe Stojadinović.

Bobi je priznao i da je nakon sudara Šaban pokušao da ga izvuče iz smrskanog automobila.
- Ponovo me neko budi, udara me. Gledam, otvaram oči. Pitaju me kako se zovem, a ja ništa ne znam. Pričali su mi doktori da je on mene pokušao da izvuče… On je izašao napolje, čekao je doktore. Doktori su došli, on se držao za vrat i samo je rekao ‘boli, boli’. Doktori su ga pregledali, mjerili mu pritisak i ustanovili da mu pritisak pada. Gledaju da li ima neku povredu, nema ništa. Znali su da je to unutrašnje krvarenje. Odmah su pozvali helikopter. Dali su mu inekciju da ga smire, da mu ne bi srce od straha kucalo brže. Stavili su ga na nosila, ubacili u helikopter i odveli u bolnicu - priča Bobi.

Sljedeća trauma uslijedila je kada se Bobi probudio u bolnici i prikovan za krevet saznao za gubitak kuma.

- Kada sam se probudio poslije neka 3 sata Gordana me je zvala. Nisam zapravo ni znao da ona mene zove nego sam se probudio i pitam gdje je Šaban. Kažu tu je. Tražio sam da ga vidim. Ali kako da ga vidim kada sam sav u zavojima i sa aparatima, samo mogu oči da pomjeram. Ne mogu da ga vidim. Dajte mi telefon, a suze mi same idu. Tražim, oni ne znaju gdje je telefon. Pronašli su moju torbicu, ja otvaram, uzimam telefon i vidim stotinu propuštenih poziva. Otvaram Šabanovo ime, pokušavam da ga dobijem, zvoni telefon, ne javlja se. Pokušavam Mirzin broj, ne javlja se. U tom trenutku meni zvoni telefon, i ja vidim Gordana. Ja ostavim, ne mogu da se javim. Teško mi. Ne znam koliko puta me je zvala, smognem snage na kraju, a ona mi kaže da spavam i pita me gdje je Šaban - ispričao je Šabanov kum za "Grand".

BONUS VIDEO: