Dr Talija Milošević, biohemičarka, nekada je bila plesačica u brojnim poznatim domaćim grupama, ali je obrazovanju uvijek davala prioritet. Dok je uveče na sceni briljirala poput prave zvijezde, tokom dana je bila posvećena učenica i nizala odlične ocjene.
Nakon što je 2001. završila studije na Hemijskom fakultetu u Beogradu i odbranila diplomski rad tokom bombardovanja, rodila se želja da napusti domovinu i potraži bolje mogućnosti u inostranstvu. Priliku za vrhunski naučni rad u Nemačkoj iskoristila je uz pozajmljenih hiljadu evra i dva kofera. Iako su početni dani bili teški, istrajala je i sada živi život kakav je oduvijek sanjala.
Danas se može pohvaliti doktoratom sa renomiranog njemačkog univerziteta Ludwig-Maximilians i direktorskom pozicijom u kompaniji za medicinske proizvode. Ipak, za nju je najvažnija i najljepša uloga majke tinejdžerke Mile.
No, Talija nikada nije zaboravila svoje početke, i najbitnije, one od kojih je naučila najvažnije lekcije kao što je to bila jedna od njenih najboljih prijateljica, Ksenija Pajčin.
A njenu ispovijest o slavnoj pjevačici koja je prerano napustila ovaj svijet, i koja bi danas napunila 47 godina, prenosimo u cjelosti:
"O jednom dijelu mog života ne pričam rado, ne zato što se ne ponosim time da sam (bila) igračica, već što je strašna tragedija prekrila svako drugo sjećanje.Ja nisam sazrijevala pod staklenim zvonom, već pod sjenkama devedesetih. Bilo je to vreme ekstrema tokom kojeg sam, kao i celo naše društvo, padala i ustajala koračajući kroz oluje.
Kažu da sam igrala i prije nego što sam hodala. U svakom slučaju - bila sam igračica dok sam bila najbolja učenica, a svakako prije nego što sam postala biohemičarka: danju sam učila dok sam noću igrala. I sve sam to ja.
I sve dok se nisam povukla - igrala sam sa njom, i uvijek sa njom, tom snažnom ženom savršene ljepote. Ksenijom Pajčin. Voljela sam je, vjerovala sam joj, provela godine koje nas oblikuju uz nju. Od nje sam naučila da je borba u stvarnom svijetu, van akademskih hodnika, ona koja se vodi otvorenih očiju. Hrabro. Mijenjajući sebe samo zbog sebe, ali menjajući se stalno i boreći se protiv predrasuda.
O jednom delu mog života ne pričam rado, ne zato što se ne ponosim time da sam (bila) igračica, već što je strašna tragedija prekrila svako drugo sećanje.
Ja nisam sazrevala pod staklenim zvonom već pod senkama devedesetih. Bilo je to vreme ekstrema tokom kojeg sam, kao i celo… pic.twitter.com/ISUmnDhRWx
— ⭕️ Talija (@talijamilosevic) March 3, 2024
BONUS VIDEO: